Peter Hunt is Professor Emeritus in English and Children’s Literature at Cardiff University, UK., and Adjunct Professor at Dublin City University, Eire.
Peter Hunt has been a pioneer of the academic study of Children’s Literature, and was the first full Professor of Children’s Literature in a UK university. Has lectured at over 150 universities, colleges and to learned societies in 24 countries, and has written or edited 38 books and more than 500 papers and reviews on the subject. His books have been translated into Arabic, Chinese, Danish, Greek, Japanese, Korean, Persian, Portuguese (Brazil) and Serbian.
In 1995 he was awarded the Distinguished Scholarship Award from the International Society for the Fantastic in the Arts (USA); in 2003 the Brothers Grimm Award for services to children’s literature, from the International Institute for Children’s Literature, Osaka; in 2018 a Lifetime Achievement Award from the Università degli Studi Suor Orsula Benincasa, Naples; and in 2020 the Anne Devereaux Jordan Award for Distinguished Service to Children’s Literature from the Children’s Literature Association (USA).
Over the past few years he has been a Visiting Professor at Trinity College Dublin (Long Room Hub), Unversità Ca’Foscari Venice, Newcastle University (UK), and Hollins University (USA). His most recent books include The Making of Lewis Carroll’s Alice (2020), and Alice’s Oxford (forthcoming 2025), and he contributed to Laura Tosi’s award-winning The Fabulous Journeys of Alice and Pinocchio (2018). He is currently one of the editors of The Routledge Companion to Young Adult Literature.
Mag. D. Susanne Blumesberger, MSc.
Studium der Medien- und Kommunikationswissenschaft und Germanistik an der Universität Wien. Arbeitet als wissenschaftliche Bibliothekarin im Bereich Forschungsdatenmanagement an der Universität Wien. Von 1999-2014 Koordinatorin und Principal Investigator mehrerer wissenschaftlicher Forschungsprojekte am Institut für Wissenschaft und Kunst, Wien. Seit 2007 Repositorienmanagerin an der Universität Wien Seit 2016 Leiterin der Abteilung Repositorienmanagement PHAIDRA Services an der Universitätsbibliothek Wien. Seit 2007 Lehrbeauftragte für Kinder- und Jugendliteratur an der Universität Wien. Seit 2013 Vorsitzende der Österreichischen Gesellschaft für Kinder- und Jugendliteraturforschung. Seit 2023 2. Vizepräsidentin der Vereinigung österreichischer Bibliothekarinnen und Bibliothekare. Forschungsschwerpunkte: Kinder- und Jugendliteraturforschung, Exilliteratur. Mitherausgeberin der Zeitschrift “libri liberorum”, zahlreiche Fachbereiche in nationalen und internationalen Fachzeitschriften im Bereich Kinder- und Jugendliteraturforschung und Bibliothekswissenschaft. https://orcid.org/0000-0001-9018-623X
Prof. dr. sc. Diana Stolac je rođena 1956. u Zagrebu, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1979. (jugoslavenski jezici i književnosti i opća lingvistika), magistrirala 1988. i doktorirala 1996. temama iz povijesti hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.
Bila je lektorica na Filozofskom fakultetu u Pragu, od 1982. zaposlena na Pedagoškom/Filozofskom fakultetu u Rijeci. Sveučilište u Rijeci dodijelilo joj je 2022. počasni naziv professor emeritus.
Područja znanstvenoga zanimanja jesu: povijest hrvatskoga književnog jezika, sintaksa, sintaktostilistika, sociolingvistika, nazivoslovlje, hrvatski jezik u dijaspori i jezični krajolik.
Objavila je trinaest knjiga (monografija i terminoloških rječnika), 20 uredničkih knjiga, 170 znanstvenih članka i 30-ak stručnih članaka te sudjelovala na 180 znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.
Organizirala je i/ili sudjelovala u organizaciji 14 znanstvenih skupova RFD (1994. – 2025.) i 10 savjetovanja HDPL-a (1998. – 2003.; 2015. – 2019.).
Od osnivanja 2007. do odlaska u mirovinu 2021. bila je voditeljica doktorskoga studija Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Bila je predsjednica Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (2016. – 2017.) te voditeljica Centra za jezična istraživanja Filozofskoga fakulteta u Rijeci (2019. – 2021.).
Članica je komisija za sociolingvistiku i za stilistiku Međunarodnoga slavističkog komiteta te uredništva ili znanstvenih savjeta časopisa Fluminensia, Croatian Studies Review, Zeszyty Cyrilo-Metodiańskie i Studia Linguistica.
Članica je Vijeća za hrvatski jezik.
Prof. dr. sc. Stjepan Hranjec, professor emeritus, rođen je 18. kolovoza 1946. u Goričanu, Međimurska županija. Nakon osnovne škole upisao je Gimnaziju u Čakovcu, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1971. VIII. dvopredmetnu grupu – jugoslavenske književnosti i komparativnu književnost. Stupanj magistra znanosti postigao je 1978. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom „Usmeni narodni teatar na tlu Međimurja“. Na istom Fakultetu postigao je 1986. znanstveni stupanj doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, obranivši disertaciju „Književno djelo Jože Horvata“.
Još kao apsolvent zaposlio se 1970. na Tehničkoj i industrijskoj školi u Čakovcu a iduće školske godine na Ekonomskoj školi u Čakovcu. Određeno vrijeme radio je izvan školstva: godine 1980. zaposlio se u Građevnom kombinatu „Međimurje“ na poslovima voditelja za obrazovanje i kulturu, a 1982. izabran je za prvog direktora tada novootvorenog Centra za kulturu Čakovec. Godine 1986. zaposlio se na čakovečkom Odsjeku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta na poslovima bibliotekara, 1991. izabran je u zvanje docenta na Pedagoškom (Filozofskom) fakultetu u Osijeku i otad radi kao sveučilišni nastavnik na čakovečkom odsjeku Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, do umirovljenja 2012. godine. Godine 2000. i 2008. izabran je za suradnika-izvoditelja na poslijediplomskom studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2016. Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao ga je u počasno zvanje professor emeritus. Područje njegova interesa su dječja književnosti i (zavičajna) folkloristika, a među najznačajnije publikacije ubrajaju se Književno djelo Jože Horvata (1998.), Hrvatska kajkavska dječja književnost (1995.), Hrvatski dječji roman (1998.), Smijeh hrvatske dječje književnosti (2000.), Kršćanska izvorišta dječje književnosti (2003.), Dječji hrvatski klasici (2004.), Pregled hrvatske dječje književnosti (sveučilišni udžbenik, 2006.), Hrvatska kajkavska dječja književnost (2022.), Međimursko narodno stvaralaštvo (1977.), Usmena narodna književnost na tlu Međimurja (knj.1-1980, suautor Ivo Zvonar, knj.2. – 1987., suautori I. Zvonar i Andrija Strbad), Međimurska narodna, katolička običajna baština (2018.).
Prof. dr. sc. Dubravka Težak rođena je u Zagrebu 1955. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1979. komparativnu književnost, indologiju i talijanski jezik. Doktorirala je s temom Hrvatska poratna dječja priča. Od 1982. predavala je dječju književnost i medijsku kulturu u Odsjeku za razrednu nastavu i Odsjeku za predškolski odgoj Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, a dvije godine je predavala dječju književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Sudjelovala je u izvođenju poslijediplomske nastave na studiju glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na nekoliko poslijediplomskih studija na Učiteljskom fakultetu. Sudjelovala je u 5 znanstvenih projekta te bila voditeljica 2 znanstvena projekta MZOS-a. Objavila je knjige: Dječji junak u romanu i filmu, Hrvatska poratna dječja priča, Mato Lovrak – Ivo Kušan (suautor M. Crnković), Priče o dobru, priče o zlu (suautor M. Čudina-Obradović), Mirotvorni razred (suautor M. Čudina Obradović), Antologija basne, Primjeri iz dječje književnosti (suautori Z. Diklić, I. Zalar), Interpretacija bajke (suautor S. Težak), Antologija bajke, Povijest hrvatske dječje književnosti (suautor M. Crnković), Kratki prikazi, Portreti i eseji o hrvatskim dječjim piscima i Kreativni pristup lektiri (suautor M. Gabelica). Autorica je nekoliko čitanki i priručnika za osnovnu školu te jednoga sveučilišnog udžbenika. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Znanstvenim i stručnim člancima javlja se u časopisima u domovini i inozemstvu, objavljuje prikaze i kritike književnih djela u novinama i časopisima. Dobitnica je godišnje nagrade »Ivan Filipović« za područje visokog školstva za 2002. godinu.
Prof. dr. sc. Berislav Majhut rođen je u Zagrebu 1956. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju. Od 1984. pa do 1993. radio je kao voditelj dnevnog programa na RTZ/HRT. Dalja istraživanja pripovjednog prostora proveo je u magistarskoj radnji Problem oblikovanja prostora u pripovijetki i prostor u pripovijetkama Vladana Desnice, 1988.
Od 1993. do 1997. radio je kao kustos u Hrvatskom školskom muzeju. Od 1997. predaje kolegije vezane uz dječju književnost i medijsku kulturu na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (danas Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Doktorirao je s tezom Rani hrvatski dječji roman s točke gledišta impliciranog čitatelja, 2003.
Pokrenuo je projekt Hrvatska bibliografija dječjih knjiga (2007. – 2013.) koji je financiralo Ministarstvo znanosti i sporta. U sklopu kritičkih izdanja Sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić urednika Vinka Brešića priredio je 2010. romane Ivane Brlić-Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Jašu Dalmatina. Jedan je od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (2010.-2018.). Također, od samog početka objavljivanja časopisa Libri & liberi (2012.), posvećenog dječjoj književnosti i kulturi sudjeluje u radu njegova uredništva. Berislav Majhut autor je nekoliko znanstvenih knjiga. Hrvatskim dječjim romanom do 1945. bavio se u knjizi Pustolov, siroče i dječja družba (2005.). Dječjim romanom Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića kao teorijskom polugom kojom se cijela hrvatska dječja književnost može pomaknuti kako bi se potpunije sagledala bavio se u monografiji U carevoj misiji (2016.). Petstotinjak najranijih hrvatskih slikovnica obradio je u suautorstvu sa Štefkom Batinić u Hrvatskoj slikovnici do 1945. (2017.). U knjizi Oko hrvatske dječje književnosti (2020.) u suautorstvu sa Sanjom Lovrić Kralj razmatra različite kontekste i rubne pojave koji određuju hrvatsku dječju književnost, a isti autori u knjizi Naša dječja književnost, 2022. istražuju prvo desetljeće hrvatske dječje književnosti i kulture nakon Drugog svjetskog rata. U knjizi Hrvatska dječja književnost okreće list, 2022. predlaže novu povijesnu paradigmu za bavljenje hrvatskom dječjom književnošću. Na Titonicu, 2022. istražuje nekoliko bitnih aspekata hrvatske književnosti u razdoblju socijalističke Jugoslavije.