Na današnji dan točno je 60 godina od smrti Clivea Staplesa Lewisa, britanskoga pisca, kršćanskog apologeta i književnog kritičara sjevernoirskog podrijetla.
„Ja sam produkt neograničenog čitanja… Tijekom naizgled beskrajnih kišnih poslijepodneva uzimao bih svezak po svezak s polica…“
C. S. Lewis, Surprised by Joy: The Shape of My Early Life
UVOD
Clive Staples Lewis rođen je u Belfastu i već je kao dječak obožavao priče koje mu je primarno pripovijedala dadilja. Lewis je izuzetan interes pokazivao za nordijske mitove i fantasy. U literaturi je istaknuto da je najviše čitao djela Edith Nesbit i Beatrix Potter, a gajio je naklonost i prema Gulliverovim putovanjima Jonathana Swifta. Pored toga, volio je čitati i kriminalističke romane, posebno one o Sherlocku Holmesu. Osim što je intenzivno čitao, Lewis je vrijeme često provodio maštajući o Zemlji Životinja koju je naselio antropomorfnim bićima. Koncept antropomorfnih životinja kasnije je detaljnije razradio i preslikao u svoje najpoznatije djelo, seriju dječjih fantasy romana Kronike iz Narnije.
ŠKOLOVANJE
Iako je odgajan kao kršćanin, C. S. Lewis je tijekom rane mladosti svoju vjeru počeo dovoditi u pitanje. Okidač za preispitivanje religioznosti bila je smrt njegove majke Flore Auguste nakon čega je napustio Sjevernu Irsku i otišao na školovanje u Englesku. Školovanje je započeo u internatu, a nastavio ga je studijem na Oxfordu gdje je izabrao predavanja iz grčke i rimske književnosti, antičke povijesti i filozofije te je postizao izvanredne rezultate. S obzirom na to da se od vjere potpuno odmaknuo, nije mu bilo teško shvatiti i prihvatiti logički pozitivizam koji je tada prevladavao u filozofskome svijetu. Upravo ga je logički pozitivizam učvrstio u uvjerenju da je istinito samo ono što se može empirijski dokazati, dok su pitanja religije i morala besmislena. Iako je bio učeni znanstvenik, odnosno čovjek izuzetne radoznalosti i erudicije, Lewis se suočio s teškoćama u pronalasku posla. Zbog toga se dodatno odlučio i na studij anglistike na kojemu se susretao s mnogobrojnim djelima kršćanskih autora koja je smatrao izuzetno zanimljivima. Ta djela su u njemu pobudila pitanja o prirodi čovjeka koja su postupno zadobila religijski kontekst, a to je rezultiralo ponovnim zaokretom u njegovim uvjerenjima. Mladi Lewis je postao nesiguran, odnosno sve češće si je postavljao pitanja o tome postoji li Bog i zagrobni život.
KNJIŽEVNI KRUG
Odmah po završetku studija, Lewis je postao docent na koledžu Magdalen u Oxfordu gdje je predavao engleski jezik i staroenglesku književnost. Iste godine, na istome koledžu, zaposlio se i John Ronald Reuel Tolkien te su njih dvojica postali izuzetno bliski prijatelji koji su, osim zajedničkog interesa za književnost, mitologiju i filozofiju, postali i centralne figure književnoga kruga pod nazivom „The Inklings“. Ovoj skupini pristupili su i brojni drugi pisci, a svi zajedno su se redovito četvrtkom okupljali u gostionici „The Eagle and the Child“. Spomenuta gostionica i danas pod istim nazivom postoji u Oxfordu, ali je unatoč svojoj dugoj povijesti zatvorena tijekom pandemije korona virusa. Pisci književnoga kruga su na svojim druženjima raspravljali o književnosti i zajedno čitali odabrana književna djela koja su ponekad uključivala i njihove vlastite, još nedovršene radove. Lewis se početkom tridesetih godina 20. stoljeća počeo ozbiljnije baviti pisanjem, a pod utjecajem svog prijatelja, kršćanina J. R. R. Tolkiena, ponovno je prigrlio kršćanstvo. Ovo razdoblje je imalo značajan utjecaj na Lewisov život i rad te je kršćanstvo postalo važna tema u njegovim djelima, posebno u kasnijim godinama.
Lewis je radio na koledžu Magdalen sve do 1954. godine kada prelazi na Sveučilište u Cambridgeu na kojemu predaje srednjovjekovnu i renesansnu književnost.
KNJIŽEVNI RAD
Iako je C. S. Lewis već prije završetka studija objavio dvije zbirke poezije, književna kritika se na njih nije znatnije osvrnula pa je moguće reći da se u književnoj akademskoj zajednici pozicionirao desetljeće kasnije. U to vrijeme, Lewis je, između ostalog, radio na znanstveno-fantastičnoj priči o filologu Elwinu Ransomu. O dijelovima teksta koji je pisao je redovito raspravljao s članovima kluba „The Inklings“. Budući da je J. R. R. Tolkien Lewisu bio ne samo najveća podrška, već je i najsnažnje utjecao na njega, postoji mogućnost da se glavni lik Lewisove priče, Elwin, temelji upravo na Tolkienu („elwin“ ili „elf-friend“ znači vilinski prijatelj na anglosaksonskom). Ova priča se neposredno prije Drugoga svjetskog rata razvila najprije u roman, a potom u trilogiju naslova Svemirska trilogija (The Space Trilogy, 1938-1945). Iako trilogija nosi znanstveno-fantastični naslov, Lewis je spajao značajke znanstvene fantastike s fantasyjem, a ni poveznica s kršćanstvom nije izostala (prezime protagonista na engleskom znači otkupljenje). Kršćanski podtekst vidljiv je i u njegovom najznačajnijem djelu, ciklusu od sedam dječjih fantasy romana pod naslovom Kronike iz Narnije, 2001-2004 (The Chronicles of Narnia, 1950-1956). Pored vidljive kršćanske simbolike, glavna značajka Kronika su teme hrabrosti, odanosti, ljubavi i moralnih dilema.
Zahvaljujući Tolkienu i polemikama o Kristu kojima je Tolkien širio svoju vjeru, Lewis je opet prihvatio kršćanstvo, a povratak vjeri označava važnu prekretnicu u njegovome književnome radu. S namjerom da pojasni osnovne koncepte kršćanstva na jednostavan i pristupačan način, Lewis je tijekom 1940-ih održavao radijske govore u kojima je dijelio vlastita iskustva vjere, odnosno govoreći o svom putu od ateista do vjernika. Svoje je govore kasnije spojio u knjigu pod nazivom Kršćanstvo nije iluzija, 2009 (Mere Christianity, 1952) koju je moguće izdvojiti od ostatka literature apologetskog značaja budući da nije napisana odviše stručnim jezikom.
Lewis je osim za kršćanstvo i fantastičnu književnost na studiju razvio interes za srednji vijek i renesansu. Objavio je studiju Alegorija ljubavi (The Allegory of Love: A Study in Medieval Tradition, 1936) u kojoj analizira na koji način se je poimanje ljubavi i udvaranja na Zapadu razvilo iz srednjovjekovnog koncepta udvorne ljubavi. Inspiriran predavanjima koja je držao na Oxfordu, Lewis je napisao i naposljetku objavio svoje posljednje djelo, studiju Odbačena slika (The Discarded Image: An Introduction to Medieval and Renaissance Literature, 1964). U literaturi se navodi da Lewis u ovoj studiji istražuje srednjovjekovni koncept prema kojem se nepomična Zemlja smatra središtem svemira.
LITERATURA:
Brown Devin. 2013. A Life Observed: A Spiritual Biography of C. S. Lewis. BrazosPress: Michigan
Day Vox. 2005. C. S. Lewis and the Problem of Religion in Science Fiction and Fantasy. U: Revisiting Narnia: Fantasy, Myth and Religion in C. S. Lewis’s Chronicles, ur. Shanna Caughey, 219-228. Benebella Books: Dallas.
Duriez Colin. 2016. C. S. Lewis. Biografija prijateljstva. Kršćanska sadašnjost: Zagreb.
Hinten D. Marvin. 2005. The Key to the Chronicles: Unlocking the Symbols of C. S. Lewis’s Narnia. Broadman&Holman Publishers: Nasville.
Sayer George. 1994. Jack: A Life of C. S. Lewis. Harper & Row. Crossway Books. Wheaton: Illinois.
Tekst priredila: Kristina Giacometti