![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/SGJ4-copy-196x300.jpg\")
U samo svitanje prvoga listopada ove godine, okru\u017eena svojom malom bri\u017enom obitelji u stanu na Zvon\u010dacu, zauvijek je zaspala Snje\u017eana Grkovi\u0107 Janovi\u0107 (zvana Ne\u017eica), osebujna i rado \u010ditana spisateljica romana, biografskih djela i pri\u010da za odrasle i djecu, zaslu\u017ena socijalna radnica na podru\u010dju obiteljske i dje\u010dje problematike, predana istra\u017eiva\u010dica povijesnih, kulturnih i dru\u0161tvenih prilika i zbivanja u Hrvatskoj i na \u0161irim prostorima. Ovaj zapis ne\u0107e biti zaokru\u017een, jer ljudski \u017eivot se ne da sa\u017eeti u profesiju, diplome, priznanja i objavljene knjige. Pogotovo Snje\u017eanin, koji je bio iznimno ispunjen i sadr\u017eajan. Kao cjelovita autorica profilirala se pred odlazak u mirovinu, svojim prvim romanom Striborovim stazama <\/em>(1997.), koji je tematski i stilski pravi nastavak Pri\u010da iz davnine <\/em>Ivane Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107 (o kojoj knjizi je objavila i eseje Postupajte s bajkom tanko\u0107utno i teto\u0161no<\/em>, Osam mudrosti Ivane Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107<\/em> i Rje\u010dnik manje poznatih rije\u010di<\/em> u sklopu izdanja2004.).<\/p> I ina\u010de \u0107e spomenuta knji\u017eevnica biti Snje\u017eani u\u010diteljica \u017eivota, pa tako i ljepote jezika i stila. Od tada su se izmjenjivale knjige za odrasle i one za djecu, bilo autobiografske ili bajkovite. <\/p> Dugogodi\u0161nje prijateljevanje s njom trajno je utjecalo na moj svjetonazor, na moj pristup studentima, a mo\u017ee se re\u0107i i na stil kojim pi\u0161em svoje stru\u010dne radove i knjige. Neke od njih je pro\u010ditala prije objavljivanja i savjetovala me. Ostat \u0107e mi \u017eivotni uzor, zbog ljepote i \u017eivosti jezika kojim je govorila i pisala, zbog riznice znanja koju je godinama sakupljala i prenosila, zbog radosti \u017eivljenja kojom je odisala \u010duvaju\u0107i anegdote i pri\u010de za svakovrsne prigode. Ro\u0111ena je 19. sije\u010dnja 1933. godine u Zagrebu, gdje je ve\u0107 u devetnaestome stolje\u0107u \u017eivjela imu\u0107na i svestrana trgova\u010dka obitelj njene majke Lujze Wagner, klju\u010dne osobe u razvoju hrvatskoga sestrinstva i socijalno-higijenskog rada, me\u0111unarodnih veza u\u00a0 zdravstvu izme\u0111u dva svjetska rata, ameri\u010dka stipendistica. \u00a0Njenu biografiju uklopljenu u slo\u017eeno romansirano povijesno djelo opremljeno dokumentacijom i fotografijama, naslovila je Snje\u017eana Sestra Lujza<\/em> i objavila u Nakladi Bo\u0161kovi\u0107 (2003). <\/p> Ova \u0107e nakladni\u010dka ku\u0107a biti \u010desto i prvi izdava\u010d drugih njenih knji\u017eevnih djela, uz Srednju Europu, Ibis grafiku, Laus, \u0160kolsku knjigu i druge. \u00a0Otac Snje\u017eanin, ugledni lije\u010dnik \u0160piro Janovi\u0107 ro\u0111en je u Rijeci, a u Zagrebu je zavr\u0161io studij medicine specijaliziraju\u0107i se za plu\u0107ne bolesti. \u00a0Bio je porijeklom iz pomorske i brodograditeljske obitelji iz Sumartina na Bra\u010du.\u00a0 U Zagrebu je mala Snje\u017eana odrastala okru\u017eena velikom obitelji, pa\u017enjom, pri\u010dama i kazali\u0161nim predstavama sve do devete godine, da bi se 1940. s roditeljima i bratom preselila u Split. U splitskome stanu na starome \u201epazaru\u201c roditelji su za\u0161ti\u0107ivali i udomljivali \u017eidovske bjegunce za vrijeme talijanske okupacije, dok joj u \u0161koli u\u010diteljica nije dopu\u0161tala govoriti hrvatskim jezikom, a morala se odazivati na ime Biancaneve. Kako se rat rasplamsavao, preselila je s majkom i bratom u Sumartin na otoku Bra\u010du, svojoj baki po ocu (o tri velika franjevca, postanku i razvoju Sumartina objavila je modernu povjesticu Svetac na otoku <\/em>2006.). <\/p> Roditelji su, prema Snje\u017eaninim svjedo\u010danstvima, zaklju\u010dili da bi odlazak u zaba\u010deno mjesta\u0161ce na otoku moglo pru\u017eiti vi\u0161e sigurnosti. No u tome su se prevarili, jer su Nijemci od napu\u0161tenih kamenoloma stvorili te\u0161ko osvojive bunkere koje su partizani i Englezi nastojali osvojiti. Tako su se i tamo naslu\u0161ali granata i borbi, nagledali jada i nevolje ljudske, a djevoj\u010dica koja joj je bila draga prijateljica poginula je od jedne takve granate. Snje\u017eanina majka lije\u010dila je oto\u010dki \u017eivalj, a sa sobom je stalno vodila svoju k\u0107er. Pred kraj rata s majkom i bratom Snje\u017eana se vratila u Zagreb drugoj baki, no majka je odvedena u usta\u0161ki zatvor, gdje se zarazila trbu\u0161nim tifusom i ubrzo poslije povratka ku\u0107i umrla. Tako je u dobi od trinaest godina, dok je otac \u00a0za rata rukovodio partizanskom bolnicom na Malti a kasnije radio u Bariju u Italiji, Snje\u017eana s majkom pro\u017eivjela najte\u017ee ratne dane i kona\u010dno je u Zagrebu izgubila, nadomak mira. Nakon rata s ocem je oti\u0161la u Sarajevo jer je on tamo bio pozvan da sudjeluje u osnutku Medicinskog fakulteta, gdje do umirovljenja predaje kao profesor i djeluje kao utemeljitelj i predstojnik Klinike za plu\u0107ne bolesti. U Sarajevu je Snje\u017eana zavr\u0161ila U\u010diteljsku \u0161kolu 1951. i odredbom Ministarstva prosvjete, sa sedamnaest godina stupila na svoje prvo u\u010diteljsko mjesto u selu Semizovcu na rijeci Bosni, \u0161to smatra svojim najva\u017enijim \u017eivotnim iskustvom. Potom je upisala Filozofski fakultet u Sarajevu i 1958. diplomirala jugoslavenske jezike i knji\u017eevnosti (u generaciji s Tomislavom Ladanom, Vitomirom Luki\u0107em i dr.). Imaju\u0107i izravni uvid u neprosvije\u0107enost i neukost stanovni\u0161tva koje se dolazilo lije\u010diti u bolnicu \u201eDr. Simo Milo\u0161evi\u0107\u201c pored Sarajeva (mahom \u017eena i djece), ishodila je dopu\u0161tenje od Ministarstva da s jo\u0161 jednim kolegom otvori tamo prvu \u0161kolu pri nekoj bolnici u biv\u0161oj Jugoslaviji. Tu je radila dok nije, \u017eele\u0107i se potpuno osamostaliti, 1958. oti\u0161la u Beograd da zavr\u0161i Vi\u0161u \u0161kolu za socijalne radnike. <\/p> O Sarajevu kako ga je ona do\u017eivjela objavila je knjigu Dugin grad <\/em>(2006.), gdje se njen \u017eivot, studiji i zaposlenja ne mogu promatrati odvojeno od dublje povijesti grada i njegove okolice (razvitak multikulturnog dru\u0161tva, dotok materijalnih dobara i intelektualne elite u pora\u0107u, kazali\u0161ni i kulturni \u017eivot, omladinske radne akcije, sportski \u017eivot – autorica je, primjerice, sudjelovala u utemeljenju Sarajevskog akademskog kajak kluba). Napisala je i dvije odulje pripovijetke i uplela ih u ovu knjigu. Jedna je o pijanistici Olgi, pripadnici predratne kulturne elite, a druga o neukoj Hanifi, zlostavljanoj ali nesalomljivoj \u017eeni koja je silno \u017eeljela nau\u010diti \u010ditati i pisati, pa joj je u bolni\u010dkoj \u0161koli u tome pomogla Snje\u017eana. Kroz ove fikcionalizirane biografije zrcale se prilike i duh pro\u0161lostoljetnog vremena, kao i razlozi autori\u010dinog \u017eivotnog opredjeljenja za socijalni rad. \u00a0Dugin grad <\/em>je djelo memoarskog karaktera, no kao i u nekim drugim njenim knjigama, u njemu se suptilno i slikovito otkrivaju skriveni porivi, okrutni izazovi kojima \u017eena mora odgovoriti u svom vremenu. Iz njezina filigranskog stila prepoznaje se bogato poniranje u ljudsku psihu i tra\u017eenje suvislih odgovora na sudbonosna \u017eivotna pitanja. Slu\u017ee\u0107i se ponekad fikcijom, nikada daleko od do\u017eivljene stvarnosti, smje\u0161ta sebe i svoje bli\u017enje u duboko pohranjena sje\u0107anja, bivaju\u0107i tako jednom od najva\u017enijih misliteljica ovoga vremena i ovih prostora. Prepoznaje se to i kad govori o posebnostima bosanskoga podneblja i tamnog vilajeta otvorenoga svakom namjerniku ma koje vjere bio<\/em>, zatim o posebnostima dalmatinskoga kraja i mentaliteta. Ni\u0161ta manje uspje\u0161no nije ni njeno slikanje urbanih sredina, kako zagreba\u010dkog tako i beogradskog i sarajevskog podru\u010dja, i malomi\u0161\u0107anskog, samodovoljnog oto\u010dkog svijeta. Pi\u0161u\u0107i svoje knjige u smiraju \u017eivota, Snje\u017eana je dozrela da mo\u017ee \u010ditav jedan povijesno-kulturolo\u0161ki prostor staviti u kontekst svoga \u017eivota i \u017eivota svoje \u0161ire obitelji, pa tako jasnije vidjeti sebe i druge u odsjaju osobne i nacionalne sudbine.<\/p> Kod \u017eivotnoga puta stali smo pred odlazak u Beograd 1958. Ispra\u0107aju\u0107i je, otac joj je poklonio maj\u010din dnevnik (datiran od svibnja 1941.do 23. XII. 1944). Bio je to poticaj za kasniji nastanak knjige Lujzin dnevnik <\/em>(2008.). Nije samo rije\u010d o autenti\u010dnom, dramati\u010dnom i uzbudljivom ratnom \u0161tivu, ve\u0107 o djelu u kojemu je sadr\u017eano vi\u0161e motri\u0161ta, kako Lujzinih, tako i ljudi koje je susretala i bila im bliska. Kontekst u kojemu je pisan na slikovit je na\u010din tajno palimpsestni: Lujza ga je pisala u o\u010devoj trgova\u010dkoj knjizi koja je bila posve prakti\u010dne naravi, o tro\u0161kovima podizanja, odgoja i \u0161kolovanja k\u0107eri. \u010cuvala ga je i skrivala u navo\u0161tenom platnu. Snje\u017eana je mnoge osobe koje se pojavljuju u dnevniku nazvala imenima i prezimenima, ispri\u010dala nam kakvo zna\u010denje su te osobe imale u \u017eivotu grada Splita i drugih mjesta. U Epilogu<\/em> saznajemo sudbinu maj\u010dinoga dnevnika i kako je Snje\u017eana svjedo\u010dila promjeni vlasti u Zagrebu, a u drugome dijelu knjige naslovljenom Prilozi\u00a0 <\/em>nalaze se pisma s rati\u0161ta ro\u0111aka Hanna Wagnera, Lujzinog brati\u0107a (1900-1945) koja su na\u0111ena u njenoj ostav\u0161tini, a umrli su iste godine; tu je i tri stotine i pedeset sedam \u201enapomena\u201c u kojima su skriveni djeli\u010dci povijesti, zanimljive anegdote, pisma i podaci o poznatim i zaslu\u017enim ljudima poput fra Andrije Ka\u010di\u0107a Mio\u0161i\u0107a, don Frane Buli\u0107a, Natka Nodila, arhitekta i svjetskoga putnika \u0110uke Kavuri\u0107a i drugih, pa do onih manje poznatih, ali jednako zaslu\u017enih kao \u0161to je jedan od prvih po\u0161tara na Bra\u010du Pa\u0161ko Doroti\u0107, ili najstarija stru\u010dna primalja Vinka \u0160tambuk (baba Vice), koja je obabila tri pokoljenja Bra\u010dana u \u010detiri sela i mnogim zaba\u010denim zaseocima. <\/p> Upisav\u0161i se u Vi\u0161u \u0161kolu za socijalni rad u Beogradu, Snje\u017eana je tri mjeseca no\u0107u, volonterski, odr\u017eavala u studentskome domu te\u010daj maturalnih tema iz knji\u017eevnosti skupini svojih starijih kolega – studenata iz unutra\u0161njosti, da im pomogne polo\u017eiti veliku maturu jer je saznala da su bili upisani s tim uvjetom i da im je to velika muka. Knji\u017eevnost su svi njeni \u201eu\u010denici\u201c polo\u017eili. Kasnije zavr\u0161iv\u0161i i ovaj studij (1960.), punih deset godina radila je u Centru za socijalni rad Novi Beograd, i to na slo\u017eenoj lepezi socijalne problematike nezaposlenih, djece, bolesnih i starih, u multikulturalnom okru\u017eenju. O tom razdoblju \u017eivota napisala je knjigu Boje jednog vremena <\/em>(2011.) potanko ispripovjediv\u0161i o svom radu, o \u017eivotu grada, osnivanju kulturno-umjetni\u010dkih dru\u0161tava, kazali\u0161nom \u017eivotu, studentskom pokretu 1968., uvijek u prvi plan postavljaju\u0107i ljudske sudbine.<\/p> Tih godina upoznat \u0107e svog \u017eivotnog suputnika i supruga, koji \u0107e postati i njen knji\u017eevni tajnik, a u posljednjim godinama \u017eivota po\u017ertvovni bolni\u010dar, osoba od najve\u0107eg povjerenja \u2013 ing. arhitekture Slobodan Grkovi\u0107. Prije povratka u Hrvatsku gdje su dobili k\u0107er Jelenu, neko vrijeme je \u017eivjela u Americi zahvaljuju\u0107i me\u0111unarodnoj stipendiji (Cleveland International Program) usavr\u0161avaju\u0107i se u primjeni grupnog socijalnog rada s djecom i mladima. O tome govori jedna pri\u010da iz knjige Voda koja se smije <\/em>(2007.), koja u cjelini ima za temu njen profesionalni rad u Americi, Splitu i Ka\u0161telima. Za naziv knjige Snje\u017eanu je nadahnula petnaestogodi\u0161nja djevoj\u010dica iz indijanskog plemena Sioux koju je dobro upoznala, zavoljela i mjesecima se s njom dru\u017eila jer je bila zadu\u017eena za njen \u201epoja\u010dan nadzor\u201c, rade\u0107i u malom centru za socijalni rad na rubu indijanskog rezervata. Tamo su, uz to, socijalni radnici intenzivnim radom trebali pripremiti indijansku djecu i djecu s periferija obli\u017enjega grada, da svoje talente i svoju inteligenciju mogu otvoriti za predstoje\u0107i odlazak u \u0161kolu i integraciju u ameri\u010dki \u0161kolski sustav. Metode s kojima su radili uklju\u010divale su i one u kojima starija djeca tinejd\u017eeri poma\u017eu mla\u0111oj djeci da iska\u017eu svoje potencijale. Taj model je prenijela u Split, u koji se vratila 1970. i s obitelji ostala do kraja \u017eivota. Sa skupinom stru\u010dnjaka iz osnovnih \u0161kola u Ka\u0161tel Su\u0107urcu, Ka\u0161tel Starom i Osnovnoj \u0161koli \u201eKman-Kocunar\u201c u Splitu osnovala je Savjetovali\u0161te za roditelje, u\u010ditelje i u\u010denike, te realizirala dje\u010dje radionice Pru\u017eam ti ruku, prijatelju<\/em>. Kad bi u\u010diteljice zapazile da je nekom djetetu te\u0161ko zbog razli\u010ditih razloga, obra\u0107ale su se Savjetovali\u0161tu. S tom djecom koja su bila zdrava i nisu imala intelektualne pote\u0161ko\u0107e, ali su se zbog razli\u010ditih razloga te\u0161ko prilago\u0111avala \u0161koli, Snje\u017eana je radila \u010ditavog radnog vijeka, a i kasnije u mirovini. Za svoj predani rad dobitnica je Nagrade Op\u0107ine Split, a bila je 2019. i kandidatkinja za nagradu Splitski cvit. Intenzivno je sura\u0111ivala i s ravnateljem i zaposlenicima Dje\u010djega doma Maestral gdje \u017eive djeca bez roditeljske skrbi. Za njih je bila posebno senzibilizirana zbog gubitka majke, ali i zbog sje\u0107anja iz ranoga djetinjstva, kad je u Zagrebu svake nedjelje posje\u0107ivala jedan takav dom na Selskoj cesti koji je vodila prijateljica njene bake, a ona je tamo stekla svoje dvije male prijateljice koje su bile stalne go\u0161\u0107e na proslavama i blagdanima u njenome domu. Knjiga za djecu Zlatna vrata <\/em>(2010.) govori o sudbini dviju djevoj\u010dica blizanki iz takvog jednog doma, koje nisu \u017eeljele da ih se razdvoji. Ova pri\u010da budi zanimanje djece za njihove vr\u0161njake koji nemaju sre\u0107u obiteljskog \u017eivota. Dio radnje zbiva se na ru\u0161evinama stare Salone i na Gospinom otoku uz rijeku Jadro, \u0161to spisateljici daje priliku za jasnu ekolo\u0161ku poruku. <\/p> U suradnji sa Dijanom Nazor i Koraljkom Pola\u010dek, Snje\u017eana je napisala i osmislila slikovnicu Tin u Zemlji Kilikiki <\/em>(2001.), o dje\u010daku koji u snu posjeti jedan posve drugi svijet, napu\u010den fantasti\u010dnim bi\u0107ima, ali obuzet \u010de\u017enjom za svojim domom, vra\u0107a se u stvarnost. <\/p> Zamisao o nastanku ove slikovnice potekla je iz jedne prekrasne igre. Najprije se igrala slikarica Dijana Nazor – glinom, kamenom, pijeskom, li\u0161\u0107em, ma\u0161tom. Kako je igra \u010desto srce umjetnosti, iz nje je nastalo zanimljivo skulpturalno djelo, instalacija patulja\u010dkog sela. Iza toga nastala je fotografska slikovnica, jedna od rijetkih te podvrste u hrvatskoj knji\u017eevnosti. Posebno se sje\u0107am kako smo predstavljali tu slikovnicu u Splitu, jer su je predstavile i osobe koje imaju veliko zna\u010denje za ovaj grad i zemlju, a danas ih tako\u0111er vi\u0161e nema: Ljubo Stipi\u0161i\u0107 Delmata, Anatolij Kudrjavcev i Josip Genda. <\/p> U izuzetnome djelu Striborovim\nstazama <\/em>(1997.) koje se direktno, pa \u010dak i vremenski nastavlja na Pri\u010de iz davnine <\/em>Ivane Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107\nSnje\u017eana je izvela poduhvat da u vlastitu fantastiku, nadahnutu pro\u010ditanom i\npro\u017eivljenom literaturom (uz I. B. M. S. Ko\u0161uti\u0107, J. R. R. Tolkien i dr,),\nvje\u0161to smjesti intertekstualne poveznice, a pri\u010du o\u017eivi uz doma\u0107u, slavensku\nmitologiju. Me\u0111u Ivanine likove koji su sad puno godina stariji smjestila je\ndjevoj\u010dicu Vrijesku koja mora preboljeti gubitak voljene osobe, u \u010demu joj\npoma\u017eu upravo likovi iz Pri\u010da iz davnine<\/em>.\nKao i u radu s djecom u njenoj profesiji \u2013 onda kad ni\u0161ta nije pomagalo, uvijek\nje pribjegavala bajci kao terapeutskome izvoru. I opet je literaturu ispreplela\nsa stvarnim \u017eivotom.<\/p> Tu su jo\u0161 romani: Ukradeno prolje\u0107e <\/em>(2002.) za koji je dobila Nagradu Ivana Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107, o svijetu duhova godi\u0161njih doba – \u010crta, \u017divane i njihove djece Morane, Vesne i drugih bi\u0107a iz slavenske mitologije\u00a0 gdje se doga\u0111aju dramati\u010dne promjene. Nadahnuta epom \u017divana <\/em>Vladimira Nazora, Snje\u017eana upli\u0107e u pri\u010du mitolo\u0161ka bi\u0107a na\u0161ih predaka. \u010crt, gospodar studeni i zime odlu\u010duje okovati svijet ledom i ne dopustiti \u017divani da razbudi u prolje\u0107e prirodu. Glavni ljudski likovi su zaljubljeni mladi Dinju\u0161a i Drago\u0161, a autorica je u pri\u010du utkala po\u0161tovanje prema tegobnom ljudskom radu i udivljenje nad njegovim plodovima. Svijet romana \u017eivi u dubokoj cikli\u010dkoj povezanosti s prirodom, pa su tako i poglavlja naslovljena prema njoj: Ljeto na Dabrovu jezeru, \u010cudo prolje\u0107a, Jesenski darovi, Zimska dokolica<\/em>… Za ovaj roman nadahnula su je dva putovanja u \u017eitorodni kraj Poljske, uz pritok rijeke Visle, gdje su bili me\u0111unarodni stru\u010dni skupovi socijalnih radnika.<\/p> Za roman Velebitske\nvilin-staze <\/em>(2002.) poticaj je nastao u Nazorovoj pjesmi o lugaru Janku\nkoji se brine za floru i faunu u \u0161umi. U Snje\u017eaninom romanu on zbog toga ima\npropusnicu u fantasti\u010dan svijet. Svog bolesnog ne\u0107aka dovodi na Velebit da bi ozdravio\nod su\u0161ice, a sam je spreman i poginuti brane\u0107i velebitska bogatstva.\nFantasti\u010dan svijet je jako blizu \u010dovjeku, no on mora imati neke kvalitete da bi\nga mogao posjetiti. Na kraju knjige \u010ditatelj mo\u017ee upoznati mno\u0161tvo\nzanimljivosti o velebitskom svijetu, pa fantasti\u010dna bi\u0107a posve prirodno u\nnjenoj knjizi nastanjuju mjesto s toliko prirodnih \u010dudesa. Za pisanje romana\ntemeljito se pripremila uz pomo\u0107 geografskih karata, razgovora s pripadnicima\nGorske slu\u017ebe spa\u0161avanja, prou\u010davaju\u0107i biljni svijet Velebita i legende koje\npostoje o toj na\u0161oj proslavljenoj planini. <\/p> Napisala je i memoarske zapise nastale za prebivanja u zagreba\u010dkoj bolnici i \u010dekanja na operaciju pod naslovom \u010carobni bre\u017euljak <\/em>(2003.), kao i djelo Za\u0161ti\u0107ena djetinjstva <\/em>(2017.) u kojemu pripovijeda detalje o svojim najranijim godinama i \u010dlanovima svoje osebujne obitelji. U ovim pripovijedanjima na\u0161li su svoja sje\u0107anja mnogi \u010ditatelji koji su posje\u0107ivali ista mjesta i pro\u017eivljavali isto vrijeme. Knjiga o izazovima oblikovanja i djelovanja sestrinske struke, namijenjena stru\u010dnoj i \u0161iroj javnosti Sestrinska rije\u010d <\/em>(2015.) nastala je na osnovu prou\u010davanja istoimenoga \u010dasopisa (1933.-1941.) kojemu je njena majka bila urednica, kao i drugih izvora. Uredila je o\u010dev prijevod i izdanje drame \u0106itra <\/em>Rabindranata Tagorea (temeljene na epizodi iz Mahabharate), te ga opremila tekstom o Tagoreu Vijenac izme\u0111u Istoka i Zapada <\/em>i esejom o indijskoj princezi \u0106itri i \u017eenskim knji\u017eevnim likovima u mu\u0161kom ruhu (2010.). Prijevod joj je bio obe\u0107ao otac jo\u0161 kao \u0161estogodi\u0161njoj djevoj\u010dici, pa je prijevod i napisao, makar \u010detrdeset i pet godina poslije (u svojoj osamdeset i \u010detvrtoj), mjesec i pol dana prije smrti. Nije bilo kod Snje\u017eane \u0161ale kad je rije\u010d o neispunjenim obe\u0107anjima\u2026<\/p> \u010cuvar drveta <\/em>roman je objavljen devet godina nakon zavr\u0161etka Domovinskog rata (2004.) Ratno pusto\u0161enje i izolacija od susjednih zemalja, autori\u010din je do\u017eivljaj rata u Bosni i Hercegovini po\u010detkom devedesetih godina. Bra\u0107a Jelenka i Goran u izbjegli\u0161tvu, spletom \u010dudesnih okolnosti doputuju u zemlju svojih predaka. Autorica uspijeva iznijeti koliko je muke, stradanja i volje dobrih ljudi potrebno da se obnovi \u017eivot koji je tako lako uni\u0161titi. Rije\u010d je o sna\u017enom unutra\u0161njem porivu da se \u010ditatelja potakne na potragu. Ili bolje, na borbu. Onu koju svaki pojedinac uvijek mora izboriti sam – za izgubljenu harmoniju izme\u0111u sebe i svijeta. Mitska uloga \u010dovjeka u na\u0161im stvarnim prostorima dana je \u010cuvaru Drveta mira i blagostanja, na zemlji novih stanovnika-povratnika. <\/p> Ibu\u0161 i Stanac <\/em>(2019.), posljednji roman Snje\u017eane Grkovi\u0107 Janovi\u0107, nose likovi dvojice\ndje\u010daka, od kojih je jedan iz romske obitelji. Razli\u010ditosti ne smetaju djeci da\nbudu najbolji prijatelji, pa tako njihove obitelji lak\u0161e prebrode jednu te\u0161ku\nzimu u kojoj je poplava poharala njihovo mjesto. Dje\u010daci razrje\u0161avaju i jednu\ndavno zapretanu tajnu. Snje\u017eana posebnu va\u017enost romana temelji na na\u010dinu kako\ndje\u010daci nastoje aktivno mijenjati svoju sredinu. Odrasli ne mogu ostati\ndistancirani, pa tako djeca duboko pozitivno utje\u010du na \u017eivot svojih obitelji. I\nu ovome djelu \u017eenski likovi imaju va\u017enu ulogu, kao i u ve\u0107ini drugih. Snje\u017eana\nje o\u017eivjela \u010ditavu galeriju djevoj\u010dica i \u017eena u svojim djelima, \u0161to nije\nzanemariva stvar.<\/p> \u017delja mi je da \u010ditatelj\/ica ovoga zapisa mo\u017ee makar od\u0161krinuti veliku tajnu u koju sam proniknula prijateljuju\u0107i sa Snje\u017eanom i \u010ditaju\u0107i ove knjige (tiskane u vremenskome rasponu od samo dvadeset i tri godine!): tajnu o tome koliko jedan \u017eivot u nekim detaljima mo\u017ee utjecati na onoga tko je predodre\u0111en da bude pisac. Lijepi do\u017eivljaji useljavaju u knjige. U Snje\u017eaninim knjigama – i bogata na\u0161a ba\u0161tina i tradicija. Premda \u010desto po\u010dinju s nekom nevoljom: progonstvom, smr\u0107u nekog dragog, ratom\u2026 Kako je jednom rekla Dubravka Te\u017eak na proslavi njenoga ro\u0111endana, u Snje\u017eaninim knjigama zlo je neki puta ja\u010de, ali se iscrpi, a dobro je \u017eilavije, i na kraju ostaje<\/em>\u2026<\/strong><\/p> Hvala Snje\u017eaninoj obitelji \u0161to je uvijek imala strpljenja,\ntakti\u010dnosti i puno ljubavi za nju. Nije ponekad lako \u017eivjeti s toliko\nposve\u0107enim umjetnikom i radnikom. Ali sam sigurna da je to po\u0161tovanje zaslu\u017eila\n– kao supruga, majka, baka i svekrva. Slava joj!<\/p> U Zagrebu na sun\u010dani utorak, 6. listopada 2020.,\u00a0 za polaganja urne na splitskome Lovrincu<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autorica teksta: prof. dr. sc. Diana Zalar U samo svitanje prvoga listopada ove godine, okru\u017eena svojom malom bri\u017enom obitelji u stanu na Zvon\u010dacu, zauvijek je zaspala Snje\u017eana Grkovi\u0107 Janovi\u0107 (zvana Ne\u017eica), osebujna i rado \u010ditana spisateljica romana, biografskih djela i pri\u010da za odrasle i djecu, zaslu\u017ena socijalna radnica na podru\u010dju obiteljske i dje\u010dje problematike, predana…<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[35,7],"tags":[],"class_list":["post-1182","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-naslovna","category-recenzije-i-prikazi"],"post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1182","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1182"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1182\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1204,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1182\/revisions\/1204"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1182"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1182"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1182"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/sestra-lujza-1.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/svetac-163x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/dugin-grad-159x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/lujzin-dnevnik.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/boje-jednog-199x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/tin.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/djecja_striborovim_stazama-1.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/ukradeno-proljece-256x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/velebitsk-210x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/carobni-brezuljak-167x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/zasticena-200x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/cuvar-211x300.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/hidk.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/10\/ibus.jpg\")