{"id":1300,"date":"2020-11-28T14:58:12","date_gmt":"2020-11-28T14:58:12","guid":{"rendered":"http:\/\/hidk.hr\/?p=1300"},"modified":"2020-12-22T10:48:17","modified_gmt":"2020-12-22T10:48:17","slug":"u-sjecanje-na-andelku-martic-1-svibnja-1924-11-studenog-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hidk.hr\/en\/u-sjecanje-na-andelku-martic-1-svibnja-1924-11-studenog-2020\/","title":{"rendered":"U sje\u0107anje na An\u0111elku Marti\u0107 (1. svibnja 1924. \u2013 11. studenog 2020.)"},"content":{"rendered":"

<\/p>

\"\"<\/figure>

Autorica teksta: prof. dr. sc. Diana Zalar<\/p>

An\u0111elka Marti\u0107 odrastala je od devete godine bez oca, u siroma\u0161nom okru\u017eenju gdje je stariji brat zarana postao maj\u010din oslonac u podizanju obitelji. Od \u010distog papira napravio joj je jednom bilje\u017enicu i potaknuo je da u nju zapi\u0161e svoje prve pri\u010de, koje je potom sam i ilustrirao. Taj poklon je mnogo zna\u010dio maloj An\u0111elki, tim vi\u0161e \u0161to je do knjiga u njihovoj ku\u0107i bilo te\u0161ko do\u0107i. No svejedno se \u010ditalo i beskrajno u\u017eivalo u knjizi. <\/p>

\"\"
Autobiografije hrvatskih pisaca, Vinko Bre\u0161i\u0107 (ur.)<\/figcaption><\/figure><\/div>

U autobiografiji koju je priredio Vinko Bre\u0161i\u0107 (Autobiografije hrvatskih pisaca<\/strong>, <\/em>AGM, Zagreb, 1997.<\/em>) spisateljica je iznijela mnoga sje\u0107anja na djetinjstvo i mladena\u0161tvo, no sve njene knjige zapravo govore o njenom \u017eivotu, ispunjenom mno\u0161tvom zanimljivih i realisti\u010dno iznesenih do\u017eivljaja. <\/p>

U desetoj godini objavljeni su joj prvi stihovi na dje\u010djoj stranici Jutarnjeg lista<\/em>, a u  vi\u0161im razredima osnovne \u0161kole objavljivala je svoje pjesme u \u010dasopisu za mlade\u017e Osvit<\/em>. Kao i Vesni Parun, drugi svjetski rat progutao joj je voljenog brata, priklju\u010dila se partizanima i pje\u0161ice “prokrstarila ” mnoge na\u0161e krajeve (posebice \u0161ume i planine), vode\u0107i dnevnik doga\u0111anja i  pi\u0161u\u0107i pjesme i crtice za zidne novine i partizanske listove, ponekad i u uvjetima upasnim po \u017eivot. Ure\u0111ivala je i list “Dvadeset i prva” kao i Grigor Vitez, a izlazio je na planini Papuk. <\/p>

Po zavr\u0161etku drugog svjetskog rata vratila se u Zagreb, kao novinarka u Vjesniku<\/em>, Omladinskom borcu<\/em>, \u010casopisu za knji\u017eevna i kulturna pitanja “Izvor<\/em>” (urednik Josip Barkovi\u0107), \u010dasopisu za djecu Pionir<\/em>. Bila je glavni i odgovorni urednik \u010dasopisa za djecu Radost<\/em>, te Nakladni\u010dke ku\u0107e Na\u0161a djeca <\/em>(1962 \u2013 1972). <\/p>

\"\"
Izvor: HRT Magazin<\/figcaption><\/figure>

Kao hrvatska knji\u017eevnica obi\u0161la je mno\u0161tvo \u0161kola, vrti\u0107a, dje\u010djih domova i bolnica, knji\u017enica i odgojnih ustanova za mlade\u017e, a posjetila je u vi\u0161e navrata i na\u0161u djecu u M\u00fcnchenu, Budimpe\u0161ti, Moha\u010du, Var\u0161avi. U Pragu je zastupala Hrvatsku na Kongresu svjetskih pisaca za djecu. <\/p>

Prva knjiga za djecu tiskana joj je na inicijativu Grigora Viteza, a naslov joj je Mali konjovodac i druge pri\u010de<\/strong><\/em> (1951.). Zatim ju je dje\u010dak \u017deljko kojega je upoznala u vrijeme rata i posjetila ga kasnije u Zagrebu, i koji se u \u0161umi Papuka brinuo o malenom lanetu za vrijeme bombardiranja i borbi, nadahnuo da napi\u0161e roman za djecu Pirgo<\/em> <\/strong>(1953.). Ovo je djelo proslavilo An\u0111elku Marti\u0107 diljem prostora biv\u0161e Jugoslavije, a i izvan njenih granica. Prevedeno je na slovenski, makedonski, poljski, ma\u0111arski, talijanski, ruski, \u010de\u0161ki i albanski jezik, do\u017eivjelo je mno\u0161tvo izdanja, prodano u vi\u0161e od 300 000 primjeraka. <\/p>

Do 1991. bilo je obvezna \u0161kolska lektira, adaptirano je u filmski medij kao crtani i igrani film<\/strong> za \u0161kolsku televiziju, \u0161kolski listovi i dje\u010dji vrti\u0107i nosili su ime malenog \u017deljkovog i An\u0111elkinog laneta. Djelo je poslu\u017eilo i kao predlo\u017eak za predstave u dje\u010djim kazali\u0161tima. Djelo se u hrvatskoj dje\u010djoj knji\u017eevnosti pojavilo kao pravo osvje\u017eenje u navali anga\u017eirane proze, \u0161to \u0107e re\u0107i da je u prvim desetlje\u0107ima nakon zavr\u0161etka drugoga svjetskog rata na ovim prostorima bilo najva\u017enije \u0161to zornije ispuniti unaprijed postavljene ciljeve izgradnje novoga, komunisti\u010dkog  dru\u0161tva \u2013 \u010desto nau\u0161trb knji\u017eevnoj vrijednosti djela namijenjenih najmla\u0111ima. <\/p>

\"\"<\/figure><\/div>

Za An\u0111elku Marti\u0107  ono najljep\u0161e \u0161to joj je donio Pirgo bio je “Orden osmijeha” (1973.)<\/strong>, koji su joj udijelila djeca Poljske, a namijenjeno je ljudima osobito zaslu\u017enima za vedrije i ljep\u0161e djetinjstvo malenih. An\u0111elka Marti\u0107 je  prva osoba  koja je dobila to priznanje izvan granica dr\u017eave Poljske<\/strong>. U pismu koje je primila tom prigodom, predsjednik Savjeta za dodjelu ordena, Cezary Lezynski, izme\u0111u ostalog ka\u017ee: \u010cast mi je da Vas mogu obavijestiti da ste u ime poljske djece dobili jedino priznanje u svijetu koje se dodjeljuje ljudima najzaslu\u017enijima za radost i osmijeh mladosti \u2013 Orden osmijeha.  <\/em><\/p>

Zato je, primaju\u0107i orden, spisateljica morala polo\u017eiti zakletvu da \u0107e “usprkos vjetrovima i olujama uvijek biti vesela i to veselje i drugima prenositi”<\/em><\/strong>. Uz mnoge druge nagrade i priznanja, izdvojit \u0107u jo\u0161 nagradu “Ivan Goran Kova\u010di\u0107” koju dodjeljuju \u010ditatelji 1969., te nagradu “Ivana Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107” 1977. godine.<\/p>

  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li>
  • \"\"<\/figure><\/li><\/ul><\/figure>

    Nakon Pirga <\/em>uslijedila su djela Jezero na planini<\/em>, Bjelko<\/em>, Vuk na Vo\u0107inskoj cesti <\/em>(1956.), U vihoru <\/em>(1958.), Dje\u010dak i \u0161uma<\/em> (1960.), Kurir Dragan i njegovo konj\u010de<\/em> (1961.), Neugasivi \u017eivoti<\/em> (za odrasle, 1961.), Mali borac <\/em>(1964.), Radovanov dar <\/em>(1965.), Prolje\u0107e, mama i ja <\/em>(1968.), Baba Kata <\/em>(1971.), Djedica pri\u010dalo i \u010darobni vrutak<\/em> (1977.), \u0160a\u0161avi dan <\/em>(1978.), Zarobljenik \u0161umske ku\u0107e<\/em> (1989.). <\/p>

    Prevela je mnoga djela sa slovenskog jezika (Kekec nad samotnim ponorom <\/em>Josipa Vandota, \u010carobni klju\u010di\u0107 <\/em>Milana \u0160ege, te djela France Bevka, Branka Jurce, Vida Brestova, Ele Peroci, Mi\u0161ka Kranjeca).<\/p>

    \"\"<\/figure><\/div>

    Autori teksta: prof. dr. sc. Berislav Majhut i doc. dr. sc. Sanja Lovri\u0107 Kralj<\/p>

    Roman Pirgo<\/em> <\/strong>An\u0111elke Marti\u0107 objavljen je 1953. u Pionirskoj knji\u017enici nakladnika Mladost. Unato\u010d tome \u0161to je na na\u010din obrade animalisti\u010dke tematike u Pirgu<\/em> svojom popularno\u0161\u0107u Bambi<\/em> mogao bitno utjecati (roman je objavljen 1923., na hrvatski preveden 1951., a Disneyeva adaptacija izlazi 1942.), Pirgo<\/em> se ipak oslanja na do mitskih razmjera razvijenu temu prijateljstva \u010dovjeka i jelena koja potje\u010de jo\u0161 od Genoveve<\/em>. Zato u Pirgu ne\u0107emo nai\u0107i na neprijateljstvo, nje\u017enog ali divljeg \u017eivotinjskog svijeta i \u010dovjeka, okrutnog lovca, kao \u0161to je to slu\u010daj u Bambiju<\/em>, ve\u0107 \u0107e u fokusu interesa biti prijateljstvo dje\u010daka i laneta. A upravo \u0107e se te dvije teme (i neprijateljstva i prijateljstva) na\u0107i objedinjene 1982. godine i u romanu Jelenko<\/em> Maje i Obrada Glu\u0161\u0107evi\u0107a. Na taj na\u010din Pirgo<\/em> nastavlja tradiciju najstarije animalisti\u010dke tradicije koja na hrvatskim prostorima zapo\u010dinje pri\u010dama o Genovevi (jo\u0161 od sredine 18. st.), a nastavlja se u djelima Vladimira Nazora (Bijeli jelen<\/em> i Genovefina ko\u0161uta<\/em>). <\/p>

    \"\"
    Naslovnica Pirga An\u0111elke Marti\u0107, izdanje Mladosti iz 1974.<\/figcaption><\/figure><\/div>

    Animalisti\u010dka tema u svojoj osnovi prikazuje\nprijateljstvo \u010dovjeka i \u017eivotinje iz porodice jelena (lane ili ko\u0161uta) do \u010dijeg\nprijateljstva dolazi uslijed \u017eivotne ugroze \u2013 bilo da je \u010dovjek ugro\u017een u\n\u017eivotinjskome okru\u017eenju ili \u017eivotinja u ljudskome okru\u017eenju. Ugro\u017eeni pojedinac\nodvojen je od drugih \u010dlanova svoje vrste, a sigurnost i za\u0161titu mu pru\u017ea\n\u010dovjek\/ko\u0161uta. Da je rije\u010d o neuobi\u010dajenom prijateljstvu koje ne mo\u017ee potrajati\njer je rije\u010d o divljim \u017eivotinjama i nepomirljivosti dvaju svjetova pokazuju i\nzavr\u0161etci u kojima je rastanak bolan, ali nu\u017ean i neizbje\u017ean: <\/p>

    O, kakva me bezumna bol gu\u0161ila. Htio sam plakati, vikati, ali \u0161utio sam. Znao sam da \u0107e ofenziva od mnogih tra\u017eiti jo\u0161 ve\u0107e \u017ertve. Koliki \u0107e ostati bez oca ili majke, bez brata ili sestrice. Ne, ne smije me savladati \u017ealost. Pa rat je, kako \u010desto ka\u017ee Dragan. [\u2026] Lane me je gledalo i meni se \u010dinilo da me je shvatilo. Toplim jezikom liznulo mi je lice, kao da je htjelo re\u0107i: – Obri\u0161i suze, \u017deljko. Tako mora biti, a tko zna, mo\u017eda \u0107emo se opet vidjeti\u2026<\/em><\/p>

    \"\"<\/figure><\/div>

    Autorica teksta: izv. prof. dr. sc. Andrijana Kos Lajtman<\/p>

    An\u0111elka Marti\u0107 hrvatska je knji\u017eevnica, prevoditeljica, sudionica NOB-a, novinarka i urednica (izme\u0111u ostaloga bila je vi\u0161egodi\u0161nja glavna urednica dje\u010djeg \u010dasopisa Radost<\/em> kao i izdava\u010dke ku\u0107e Na\u0161a djeca<\/em> u Zagrebu) \u2013 nesumnjivo je jedna od najpoznatijih i naj\u010ditanijih dje\u010djih knji\u017eevnica na ovim prostorima. Knji\u017eevni je interes iskazala ve\u0107 u najranijoj mladosti, dok je ozbiljno pisati za djecu po\u010dela na poticaj Grigora Viteza \u0161to je rezultiralo njezinom prvom objavljenom knjigom Mali konjovodac i druge pri\u010de<\/strong><\/em> (1951.). Do kraja svojeg dugoga \u017eivota objavila je 40-ak naslova od kojih je najve\u0107i uspjeh postigao antiratni animalisti\u010dki roman Pirgo <\/strong><\/em>(1953.) koji je do danas do\u017eivio 50-ak izdanja te je preveden na brojne svjetske jezike, izme\u0111u ostalih na kineski (2016.) i na farski (2018.). <\/p>