<\/p>\n
“Jedna je ma\u010dka mnogo jela<\/em><\/p>\n i postala je stra\u0161no debela<\/em><\/p>\n u\u017easno troma<\/em><\/p>\n u\u017easno spora<\/em><\/p>\n i da stvar bude mnogo gora,<\/em><\/p>\n jednog je dana srela mi\u0161a.”<\/em><\/p>\n <\/p>\n Autorica teksta: Andrijana Kos-Lajtman<\/strong><\/p>\n Tekst je objavljen u \u010dasopisu Knji\u017eevnost i dijete<\/em>, 2012. 1 (1-2)<\/p>\n Luko Paljetak nije samo jedan od najsvestranijih hrvatskih knji\u017eevnika nego i jedan od najplodonosnijih ljudi u hrvatskoj kulturi uop\u0107e \u2013 pisac, prevoditelj, kazali\u0161ni i likovni kriti\u010dar, redatelj, feljtonist, esejist. Ro\u0111en u Dubrovniku, prijestolnici hrvatske kulture i umjetnosti, ali i gradu-simbolu slobode ljudskog duha i kreativnosti, cjelokupan dosada\u0161nji \u017eivot i rad Paljetak je podjednako vezao uz rodni Dubrovnik koliko i uz druge hrvatske krajeve i gradove, osobito uz Zadar i Zagreb. Naime, nakon osnovne \u0161kole, U\u010diteljske \u0161kole te dva semestra Pedago\u0161ke akademije u Dubrovniku, ostatak \u0161kolovanja nastavio je u Zadru na Filozofskom fakultetu gdje je i diplomirao 1968. godine hrvatski jezik i knji\u017eevnost te engleski jezik i knji\u017eevnost. Nakon studija radio je kao dramaturg i redatelj u zadarskom Kazali\u0161tu lutaka, na mjestu gdje je ve\u0107 tada, u svojim mladim godinama, mogao najizravnije izgra\u0111ivati ne samo svoj interes za kazali\u0161te nego i iznimnu sposobnost razumijevanja djece i njihove dje\u010dje perspektive. U godinama nakon toga, od 1973. do 1978., radio je kao asistent na Katedri za noviju hrvatsku knji\u017eevnost i na Katedri za svjetsku knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zadru, anga\u017eiraju\u0107i se istodobno i na ure\u0111ivanju \u010dasopisa \u201eZadarska revija\u201c. 1978. godine vratio se u Dubrovnik gdje i danas \u017eivi, no njegova aktivna znanstvena i umjetni\u010dka suradnja s razli\u010ditim kulturnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu zapravo je tek tada zapo\u010dinjala. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. godine stekao je doktorat znanosti disertacijom o knji\u017eevnom djelu hrvatskog pjesnika i prevoditelja Ante Cettinea, godine 1994. postao je \u010dlan suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1997. njezin redoviti \u010dlan. Tako\u0111er, od 2001. dopisni je \u010dlan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2011. i \u010dlan Ruske akademije knji\u017eevnosti, prvi strani \u010dlan u njezinoj povijesti. Svojom iznimno aktivnom knji\u017eevnom i znanstvenom djelatno\u0161\u0107u Luko Paljetak tijekom godina uklju\u010dio se u izravan rad i mnogih drugih relevantnih kulturnih institucija \u2013 Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika, Matice hrvatske, Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca, Hrvatskog PEN-a, Hrvatskog centra UNIMA-e, Me\u0111unarodnog centra UNIMA-e, Dramskih umjetnika Hrvatske, Hrvatskog dru\u0161tva pisaca, Dru\u0161tva hrvatskih pisaca Herceg-Bosne. Glavni je urednik \u010dasopisa \u201eDubrovnik\u201c Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, jedan od najboljih hrvatskih prevoditelja s vi\u0161e europskih jezika (izme\u0111u ostalog, potvrdio se prijevodima svjetskih klasika kao \u0161to su Shakespeare, Poe, Joyce, Blake, Chaucer, Carroll, Wilde, Dahl, Neruda, Lorca, Ljermontov i Pre\u0161eren) a u novije doba i likovni stvaratelj. Sinestezijski do\u017eivljaj slike i teksta, osim vlastitim knjigama, Paljetak vi\u0161ekratno potvr\u0111uje i suradnjama s razli\u010ditim hrvatskim likovnim umjetnicima koje su rezultirale s vi\u0161e pjesni\u010dko-grafi\u010dkih mapa.<\/p>\n U knji\u017eevnom radu Paljetak je istodobno okrenut i pisanju za djecu i pisanju za odrasle. Od po\u010detaka njegova knji\u017eevnog stvaranja knjige koje je namijenio djeci kontinuirano su utkane u lanac njegovih objavljenih djela, desetlje\u0107ima jednakovrijedno supostoje\u0107i uz one za odrasle. Ve\u0107 njegova prva dje\u010dja knjiga gotovo sudbinski je predodredila ne samo Paljetkovu autorsku dje\u010djeknji\u017eevnu poetiku nego i njegovu poziciju u okviru suvremene hrvatske dje\u010dje knji\u017eevnosti, kao i karakter iste. Rije\u010d je o zbirci pjesama Mi\u0161evi i ma\u010dke naglava\u010dke <\/em>(1973), naj\u010ditanijoj i najznakovitijoj Paljetkovoj zbirci koja je do sada iza\u0161la u 10-ak izdanja. Tuma\u010de\u0107i djeci nastanak knjige, autor navodi: \u201eNe\u0107ete mi povjerovati ako vam ka\u017eem da je jedna od mojih prvih igra\u010daka bio – mi\u0161. Da, mi\u0161. I to ne onaj umjetni koji se kre\u0107e na oprugu \u0161to je prethodno treba na potez pokrenuti. Ne, nikako. Bio je to pravi, \u017eivi mi\u0161 koji se jednog jutra bio uhvatio u veliku stupicu u na\u0161oj maloj staroj ku\u0107i u kojoj sam se, sje\u0107am se, rodio jednog dana… \u010cini mi se da je to bilo ju\u010der, a mo\u017eda i jest, ne sje\u0107am se vi\u0161e\u201c. Upravo to da kategorija vremena prestaje biti va\u017ena, da vremenski planovi pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti paralelno supostoje na horizontu svijesti, a \u017eivotna razdoblja kao \u0161to su djetinjstvo, mladost i zrelost egzistiraju tek kao formalne a zapravo irelevantne kategorije, presudna je odrednica \u017eivotnog i knji\u017eevnog svjetonazora Luke Paljetka \u2013 ona\u00a0 inducira i ono \u0161to je napisao i ono kako je napisao. Mi\u0161evi i ma\u010dke naglava\u010dke <\/em>zbirka je narativnih pjesama objedinjenih likovima \u017eivotinja koje u na\u0161oj kulturi egzistiraju gotovo kao svojevrsni arhetip vje\u010dne konfrontacije \u2013 ma\u010dke i mi\u0161a. Veli\u010dina i zna\u010denje Paljetkove zbirke, me\u0111utim, jest upravo u tome da uvrije\u017eenu simboliku i arhetipsku poziciju neprijateljstva i nespojivosti priroda prevrednuje u ne\u0161to sasvim novo i druga\u010dije \u2013 u poziciju najrazli\u010ditijih odnosa koji su sve samo ne konvencionalni i odre\u0111eni nepromjenjivim crno-bijelim binarnim oprekama. U portretiranju ma\u010dke i mi\u0161a koji su glavni likovi svih pjesama-pri\u010da, kao i u minucioznom vo\u0111enju njihovih fabula, Paljetak zapravo koristi arsenal ljudskih osobina, sposobnosti, karaktera i situacija. Njegovi akteri mi\u0161evi i ma\u010dke iznimno su \u017eive i plasti\u010dne osobnosti prezentirane u \u0161irokoj lepezi psiholo\u0161kih, socijalnih i emotivnih pozicija \u2013 oni ljudski pate i \u017ealuju, imaju psihi\u010dke probleme, mori ih depresija, ali isto tako i ljudski se smiju, raduju, u\u017eivaju u hrani i pi\u0107u, u glazbi i knjizi, u \u0161etnjama i aktivnostima na otvorenom, ukratko \u2013 u neiscrpnoj raznolikosti iskustava koje \u017eivot pru\u017ea. Svijet koji zbirka otvara stoga je druga\u010diji od onoga na koji smo navikli, od onoga kojemu nas usmjerava umjetni\u010dka tradicija i dru\u0161tvene konvencije. To je ljep\u0161i i neobi\u010dniji svijet, zanimljiviji i slojevitiji, u njemu je svako iznena\u0111enje ne samo mogu\u0107e nego i vjerojatno, a svako iskliznu\u0107e iz predrasuda i konvencija \u017eivotnih uloga njegov je neizostavan i sr\u017eni dio. Analogijom naslova zbirke, a na tragu Bahtinove koncepcije o karnevalesknom svijetu, mogu\u0107e je ustvrditi da je to upravo jedan \u2018naglava\u010dke izokrenut\u2019 svijet, onaj koji potvr\u0111uje ljepotu \u017eivota koji je jo\u0161 uvijek realan, ali sasvim druga\u010diji od svoje tipi\u010dne slike. Pristupaju\u0107i \u017eivotnim situacijama razigrano i bez predrasuda, Paljetkovi mi\u0161evi i ma\u010dke lucidno ozbiljuju bivanje kakvo bi ono doista moglo biti \u2013 dinami\u010dno i otvoreno, podlo\u017eno promjenama, sa stavom koji je tu da ga se promijeni, ali koji je uvijek i nu\u017eno prisutan jer je kao takav integralan dio svake osobnosti. Humorna fantazija nalik onoj koju je poznavala jo\u0161 commedia dell’arte, <\/em>udru\u017eena s jedne strane s izvrsnim poznavanjem knji\u017eevnih kanona a s druge samoga \u017eivota u raznolikosti njegovih pojavnosti, rezultirala je ludi\u010dkim postmodernisti\u010dkim prevrednovanjem i knji\u017eevnih i dru\u0161tvenih konvencija. Prvo se prvenstveno odnosi na oponiranje konvencijama basne i tradicionalne dje\u010dje poezije, a drugo na oponiranje stavu da su na\u0161e uloge, i svijet kao takav, unaprijed zadani i da malo toga mo\u017eemo u\u010diniti da ih promijenimo. Paljetkova zbirka, ba\u0161 kao i njegovi ostali tekstovi, ne prihva\u0107a takav stav ve\u0107 i svijet i one koji ga nastanjuju, bilo ljudi ili \u017eivotinje, sagledava kao ne\u0161to \u0161to je podlo\u017eno na\u0161oj volji i kreaciji. Nadigravanje stereotipnih \u017eivotnih odnosa kakav je i onaj izme\u0111u ma\u010dke i mi\u0161a, pri tome je, osim samim humorom, \u010desto odre\u0111eno i parodijskim, pa i ironijskim pristupom. Tako Paljetkova ma\u010dka, primjerice, u pjesmi Umjetno disanje <\/em>mi\u0161u nudi prijateljstvo nakon \u0161to joj je pru\u017eio pomo\u0107, u pjesmi Jedna je ma\u010dka jela slatki\u0161a <\/em>mi\u0161evi pred ma\u010dkom prasnu u smijeh jer su joj se rasklimali zubi, dok se u pjesmi Jedna se ma\u010dka samo smijala<\/em>, kao svojevrstan vrhunac paradoksa, ma\u010dka po\u010dinje tresti od smijeha kada treba sko\u010diti na mi\u0161a (\u201eKad je ma\u010dka tog mi\u0161a srela \/ i kada ga je pojesti htjela \/ tako se smijati stala \/ da sko\u010dit nije znala \/ da je na le\u0111a pala \/ da je na pod ko kvaka tresla, \/ koliko se od smijeha stresla\u201c). Iznevjeravanje stereotipnih obrazaca pona\u0161anja u Paljetkovim pjesmama povezano je i s povremenim iznevjeravanjem doga\u0111ajnosti, i to tamo gdje se ona, tradicionalno, najvi\u0161e o\u010dekuje \u2013 nakon bitnih zapleta ili na samom kraju prezentiranih pri\u010da. Paljetak, upravo suprotno, na mjestima gdje o\u010dekujemo bombasti\u010dna razrje\u0161enja ponekad nudi ba\u0161 ono \u0161to najmanje o\u010dekujemo \u2013 prekida pri\u010du rije\u010dima \u201ei tako nije bilo ni\u0161ta\u201c, posti\u017eu\u0107i efekt za\u010dudnosti, ali i svojevrsne parodije tradicionalnih, naj\u010de\u0161\u0107e stereotipno konstruiranih dje\u010djih pri\u010da. Osobito se to odnosi na basnu i njezinu nezaobilaznu eksplicitnu pou\u010dnost koja ne samo da u Paljetkovoj zbirci biva izostavljena ve\u0107 i pravi rasplet u smislu \u2018velikog\u2019 doga\u0111aja ponekad izostaje, pribli\u017eavaju\u0107i prezentirano logici samoga \u017eivota gdje je odsustvo dramati\u010dne doga\u0111ajnosti bitna kategorija. S druge strane, me\u0111utim, svoje \u2018pjesni\u010dko pripovijedanje\u2019 maksimalno razigrava dinami\u010dnim rimovanim stihovima, humoristi\u010dnim situacijama i \u017eargonskim izrazima bliskima mladoj \u010ditateljskoj publici (\u201eTa stvar je mi\u0161a kosnula \/ i on je bio blokiran \/ i on je bio \u0161okiran \/ odmah je po\u010deo ku\u017eiti \/ da pomo\u0107 treba joj pru\u017eiti, \/ da nije vrijeme za brisanje \/ jer stvar je bila gusta \u201c). Povremeno izostavljanje rime, primjerice na samom kraju pjesama, kod Paljetka je tako\u0111er osmi\u0161ljena strategija koja za cilj ima otklon od konvencije i uobi\u010dajenog. Nagla\u0161avanje slobode govora i djelovanja \u2013 bilo na razini pri\u010de koju iznosi, bilo na razini autopoeti\u010dkih strategija koje koristi \u2013 kod ovoga je autora najva\u017enija i presudna odrednica. Svaka njegova pjesma, bilo fabulom i likovima koje prezentira, bilo pjesni\u010dkim postupcima koje primjenjuje, svojevrsna je himna slobodi i individualnosti svakoga bi\u0107a, prezentacija one neo\u010dekivane i druga\u010dije strane svijeta kojega smo dio. Va\u017eno je naglasiti da iako je taj svijet iznimno \u0161arolik i raznovrstan u motivima, emocijama, postupcima i samom jeziku kojim se predstavlja, u njemu nikada nema mr\u017enje i primarno negativnog stava. Prije svega, Paljetkova zbirka Mi\u0161evi i ma\u010dke naglava\u010dke <\/em>apoteoza je lucidnosti, snala\u017eljivosti i bistrini uma. Ne \u010dudi stoga \u0161to je zbirka iste godine kada je objavljena osvojila knji\u017eevnu nagradu \u201eIvana Brli\u0107-Ma\u017eurani\u0107\u201c.<\/p>\n Paljetkove pjesni\u010dke knjige koje su uslijedile nakon prve zbirke uvelike zadr\u017eavaju sve temeljne karakteristike prezentirane u prvoj knjizi. Prva od njih, Slasti\u010dar orangutan <\/em>(1982), trima svojim pjesmama i motivski je izravno vezana uz prvu zbirku. Rije\u010d je o pjesmama Jedna je ma\u010dka bila vrlo vitka, Ma\u010dka kod psihijatra <\/em>i Epilog. <\/em>Humoristi\u010dno-groteskne \u017eivotne situacije u kojima se, naj\u010de\u0161\u0107e uzajamno, zatje\u010du ma\u010dka i mi\u0161, i ovdje su klju\u010dne. Iako se uglavnom prikazuju na principu kontrasta (npr. ma\u010dka hoda dr\u017ee\u0107i glavu visoko pa ne vidi ono \u0161to je ispod nje, dok mi\u0161 hoda spu\u0161tena pogleda pa ne vidi ni\u0161ta od onoga \u0161to je iznad njega), zaplet na kraju ne dovodi do raspleta, osobito ne do onog predvidljivog i o\u010dekivanog, ve\u0107 se i ovdje Paljetak \u010desto utje\u010de iznimno efektnom stihu \u201ei tako nije bilo ni\u0161ta\u201c. Naravno, takvo prividno razrje\u0161enje uvijek nastupi nakon \u0161to je pri\u010da ve\u0107 bila iznesena u bogatstvu svojih humoristi\u010dnih i izvrsno osmi\u0161ljenih detalja. I ostale pjesme u zbirci iznimno su vedre i humoristi\u010dne, a motivski repertoar i u njima su naj\u010de\u0161\u0107e \u017eivotinje (Slasti\u010dar orangutan, Kako se leti, Mala romanca o moljcu)<\/em>, biljke i druge pojave iz svijeta prirode (Rijeka, Dolazak prolje\u0107a, Tratin\u010dice<\/em>) ili predmeti iz svakodnevnog \u017eivota (Kako je nastao sladoled<\/em>, Pasta za zube<\/em>, Pri\u010da o \u010detki<\/em>). Paljetak ba\u0161 nikada ne napu\u0161ta vedar i dosjetljiv ton, a svim motivima, bili oni biljni, \u017eivotinjski ili iz svijeta stvari, pristupa antropomorfno. Na taj na\u010din bri\u0161e ustaljene granice izme\u0111u \u010dovjeka i kozmosa koji ga okru\u017euje potvr\u0111uju\u0107i, uvijek i neizostavno, lucidnost i vjeru u pronicljiv i snala\u017eljiv um.<\/p>\n U pjesni\u010dkim zbirkama koje su uslijedile \u2013 Ledomat tata<\/em> (1985), Roda u drugom stanju <\/em>(1985), Lavice na kavici<\/em> (1990), Izabrane pjesme za djecu<\/em> (1996), Slon na balkonu<\/em> (1998), Brod od papira (<\/em>2003), \u010cetiri godi\u0161nja doba <\/em>(2006) \u2013 Paljetak zadr\u017eava temeljni pristup humora i prevrednovanja konvencija koji je inaugurirao zbirkom Mi\u0161evi i ma\u010dke naglava\u010dke<\/em>, no u svakoj od njih oboga\u0107uje ih ne\u010dim novim i karakteristi\u010dnim. Tako u zbirci Ledomat tata <\/em>intenzivira ludi\u010dki pristup prote\u017eu\u0107i ga na razinu fonemskih i morfemskih jezi\u010dnih igara, (primjerice, u pjesmi U gradu \u010cIRI-BIRI<\/em>) te pro\u0161iruje motivski repertoar na najrazli\u010ditije predmete iz \u010dovjekove \u017eivotne okoline, osobito na one koji u ranijoj dje\u010djoj poeziji nisu bili pjesni\u010dki atraktivni (hanzaplast, papu\u010de, metla, kanta za sme\u0107e i sl.). U Rodi u drugom stanju <\/em>u znatnijoj mjeri uvodi intertekstualnu dimenziju, primjerice, u pjesmi Vesela karavana <\/em>u kojoj se doti\u010de poznatih likova dje\u010dje knji\u017eevnosti. U ovoj zbirci, sli\u010dno kao i u Slasti\u010daru orangutanu, <\/em>pronalazimo nekoliko pjesama o mi\u0161evima i ma\u010dkama, \u0161to je Paljetkova prva i najatraktivnija motivska preokupacija. Pjesme Uobra\u017eena ma\u010dka i zami\u0161ljeni mi\u0161<\/em>, Ma\u010dka-vodi\u010d <\/em>i Ma\u010dka na carinarnici <\/em>navedeni \u017eivotinjski par protagonista ovjeravaju kao svojevrstan topos Paljetkove dje\u010dje poezije. U Lavicama na kavici <\/em>cijela zbirka zapravo je lucidna pri\u010da o dvije lavlje obitelji i o dru\u017eenju lavica u vrijeme kada su im mu\u017eevi odsutni. U Slonu na balkonu <\/em>Paljetak nastavlja svoju pjesni\u010dku katalogizaciju \u017eivotinja doti\u010du\u0107i se i sasvim rijetkih i jedinstvenih vrsta (Noj<\/em>, Lipicanac,<\/em> \u010cudna ptica, Ma\u010dka bra\u010dka<\/em>). Iako su mu \u017eivotinje motivski prioritet, va\u017eno je naglasiti da gotovo nikada ne zanemaruje motive djece i njihove svakodnevice. Tako i ovdje,\u00a0 uz pjesme o \u017eivotinjama, nalazimo i pjesme kao \u0161to su Pid\u017eama, Ljetni praznici, Ivonin ro\u0111endan <\/em>ili Jurko i kaktus <\/em>koje referenciju pronalaze u suvremenom dobu i dje\u010djoj svakodnevici. Tre\u0107a, mo\u017eda najzanimljivija vrsta pjesama u navedenoj zbirci jesu one u temeljno refleksivnom tonu, ali koje unato\u010d univerzalnoj misaonoj dimenziji nisi nimalo zakinute u humoristi\u010dnosti i vedrini. Mo\u017eda je najljep\u0161i primjer pjesma \u010covjek i dijete <\/em>u kojoj nalazimo stihove koji gotovo da funkcioniraju kao moto Paljetkove knji\u017eevnosti uop\u0107e: \u201eU djetetu se \u010dovjek ra\u0111a \/ u \u010dovjeku se dijete krije \/ od snova je njihova gra\u0111a \/ i ni\u0161ta ja\u010de od njih nije\u201c. Zanimljivo je da bez obzira \u0161to redovito te\u017ei modernom i nekonvencionalnom pristupu na razini motiva, osnovnog tona i vokabulara, na metri\u010dkoj razini Paljetak gotovo nikada ne odustaje od vezanog stiha. No i njega, ba\u0161 kao i sve drugo, naj\u010de\u0161\u0107e kodira ludi\u010dkim postmodernisti\u010dkim pristupom \u2013 namjernim mjestima disonantnosti i prevarenog o\u010dekivanja, intertekstualnom dimenzijom, ironijom ili nonsensom.<\/p>\n U dje\u010djem opusu Luke Paljetka prozni je rad manje zastupljen od onoga pjesni\u010dkog. Ipak, zbirka Pri\u010de iz male sobe <\/em>(1989) nezaobilazna je u kontekstu cjelokupne suvremene hrvatske dje\u010dje knji\u017eevnosti, a ne samo u okviru autorova opusa. Rije\u010d je o zbirci deset pri\u010da \u010diji su naslovi: Bajka o dobroj vili, Lutak koji nije imao svoju pri\u010du, Mo\u0107 granatne jabuke, Pri\u010da o Telohu, Mjese\u010dina, Plava ru\u017ea, Druga pri\u010da o plavoj ru\u017ei, Bajka o \u017eapcu, Trava zaborava, Pri\u010da o maloj sobi. <\/em>Ve\u0107ina pri\u010da koristi klasi\u010dan inventar bajke, no na sasvim nekonvencionalan, po temeljnom svjetonazoru i postupcima \u2013 postmodernisti\u010dki na\u010din. Rije\u010d je o originalnim autorskim strukturama, o svojevrsnim antibajkama<\/em>, koje tradicionalnoj bajci, me\u0111utim, oponiraju po tehnikama izgradnje, ali nikako po pozitivnim humanim karakteristikama kao \u0161to su ljubav, igra i vedrina koje su i ovdje svjetonazorna platforma svake pri\u010de. Paljetkove su pri\u010de istodobno tradicionalne i moderne, jednostavne\u00a0 i slojevite, bezvremenske i suvremene. Takvu idealnu dvojnost autor posti\u017ee zahvaljuju\u0107i izvrsnoj upu\u0107enosti u knji\u017eevnu tradiciju s jedne strane, a u sve izazove suvremenog \u017eivota s druge strane. Knji\u017eevnu i op\u0107ekulturnu erudiciju Paljetak, me\u0111utim, ne iskazuje pretenciozno ve\u0107 se ona prije svega o\u010dituje u vje\u0161tom dekonstruiranju op\u0107ih mjesta tradicionalne pri\u010de, osobito klasi\u010dnih likova i raspleta, te intertekstualnom dimenzijom koja se tako\u0111er rabi vrlo lucidno i odmjereno. Upravo koliko je potrebno da bude u funkciji same pri\u010de i koliko je potrebno da se mladom \u010ditatelju ponudi ne\u0161to svje\u017ee i novo, a istodobno zabavno i zanimljivo. Tako, primjerice, u pri\u010di Bajka o dobroj vili<\/em> dobra vila koja nikome nije potrebna na kraju sama sebe pretvara u vje\u0161ticu. Jasno je, naravno, da su konvencije klasi\u010dne bajke time izvrnute naglava\u010dke ali i da se Paljetkov ironijsko-parodijski pogled ne ti\u010de samo \u017eanrovskog modela bajke ve\u0107 i suvremenog \u017eivotnog konteksta koji, na\u017ealost, \u010desto daje vi\u0161e pozornosti negativnim ljudima i postupcima nego onima pozitivnima. Iznimno je efektna i pri\u010da Mjese\u010dina <\/em>koja se na gotovo svim tekstualnim razinama poigrava instrumentarijem klasi\u010dne bajke, nude\u0107i svojevrsnu parodiju ne toliko nje same koliko neknji\u017eevnog, \u017eivotnog konteksta. Tako pri\u010da zapo\u010dinje alteriranjem mogu\u0107ih po\u010detaka (\u201ePri\u010da bi mo\u017eda mogla po\u010deti ovako [\u2026] ali potrebno je da pri\u010da po\u010dne druk\u010dije [\u2026]), no njezin svojevrstan vrhunac jest iznevjeravanje uobi\u010dajenog raspleta. Naime, iako je kraljevi\u0107, \u017ealostan zbog toga \u0161to ga nitko ne voli, prona\u0161ao svoju odabranicu (tako da mu se u \u0161umi za vrijeme mjese\u010dine\u00a0 javila si\u0107u\u0161na djevojka koja je od njegove ljubavi porasla), pri\u010di tu nije kraj. Makar je imao svu sre\u0107u svijeta, sve ono \u0161to je klasi\u010dna bajka redovito veli\u010danstveno ozna\u010davala svojim zavr\u0161etkom, u Paljetkovoj pri\u010di preokret tek slijedi. Kraljevi\u0107 se jednom zaljubio u drugu djevojku, ona je u dvorcu zamijenila njegovu prvu \u017eenu, no s vremenom je kraljevi\u0107 opet postao tu\u017ean, \u010dime narativni tijek pri\u010de dolazi zapravo na svoju inicijalnu poziciju. I ovoga je puta, naime, krenuo u \u0161umu, sjeo na isti panj i plakao, ali \u201ete no\u0107i nije bilo mjese\u010dine\u201c. Ovakvim zavr\u0161etkom pri\u010da ne samo da oponira klasi\u010dnom rekvizitariju bajke nego i daje vrlo jasnu, sasvim realisti\u010dnu poruku o \u017eivotnim mehanizmima, o propu\u0161tenim prilikama te o nesposobnosti \u010dovjeka da sre\u0107u osje\u0107a kao svoju trajnu kategoriju. U pri\u010di Lutak koji nije imao svoju pri\u010du <\/em>Paljetak se i eksplicitno poigrava najpoznatijim klasi\u010dnim bajkama svjetske knji\u017eevnosti \u2013 Trnoru\u017eicom<\/em>, Crvenkapicom<\/em>, Pinokijem <\/em>\u2013 kroz pri\u010du o lutku koji nije imao svoju pri\u010du. Kada je i nakon uporna tra\u017eenja ne uspije prona\u0107i, sre\u0107e \u010dovjeka koji mu rasvjetljava istinu savjetuju\u0107i ga da istu i ne mora tra\u017eiti jer je cijelo vrijeme bila s njim. Ovakav rasplet nije samo vje\u0161ta igra s knji\u017eevnom tradicijom i poznatim predlo\u0161cima ve\u0107 ju je ujedno mogu\u0107e \u010ditati i kao svojevrsnu alegoriju sudbine. Upravo kao \u0161to je to i zavr\u0161etak Pri\u010de o maloj sobi,<\/em> zadnje pri\u010de u knjizi, koja govori o \u010dovjeku koji se jednog dana probudio, pogledao kroz prozor i za\u010dudio kako je svijet velik. Tada je izmislio deminutive i sve mu je stalo u sobu. Navedena ideja \u2013 da svjetova ima koliko i ljudi, i da sami kreiramo onaj vlastiti ili barem sudjelujemo u kreaciji \u2013 jedna je od temeljnih svjetonazorskih potki Luke Paljetka. I navedena pri\u010da, ba\u0161 kao i ve\u0107ina Paljetkovih tekstova, prije svega pokazuje majstorstvo svoje \u2018jednostavne slo\u017eenosti\u2019 \u2013 temeljnu karakteristiku koja omogu\u0107uje da njegove ponajbolje tekstove s u\u017eitkom \u010ditaju i djeca i odrasli.<\/p>\n Kad se govori o proznim ostvarajima za djecu Luke Paljetka svakako je potrebno spomenuti i njegove slikovnice. Uz slikovnice koje tematiziraju svijet \u017eivotinja (Doma\u0107e \u017eivotinje, Skakavac Sko\u010dko)<\/em>, a koje prije svega karakterizira antropomorfni pristup \u017eivotinjskom svijetu, duhovitost te optimizam \u017eivotnih nazora, zasigurno najvi\u0161e pozornosti zaslu\u017euju slikovnice Miho Pracat <\/em>(2007) i Marin Dr\u017ei\u0107 <\/em>(2009). Rije\u010d je o slikovnicama objavljenima u okviru biblioteke Cvijeta <\/em>Matice hrvatske Dubrovnik posve\u0107ene znamenitim Dubrov\u010danima koji su svojim djelima kreirali dru\u0161tvo, znanost i kulturu Europe svoga vremena, ali i mnogih generacija koje su uslijedile. Slikovnica Marin Dr\u017ei\u0107 <\/em>svojom knji\u017eevnom i vizualnom kvalitetom odska\u010de ne samo u okviru Paljetkova opusa nego i ina\u010de. Odraz navedenog jest i njezino uvr\u0161tavanje u katalog White Ravens <\/em>(2011) sajma dje\u010djih knjiga u Bologni, me\u0111u 250 odabranih knjiga iz 40 zemalja. Slikovnicu je ilustrirala Andrea Peterlik Huseinovi\u0107 a prevedena je i na francuski jezik (2010). Pri\u010da obuhva\u0107a cjelokupan \u017eivot velikog dubrova\u010dkog komediografa Marina Dr\u017ei\u0107a, o kome historiografija nije ostavila puno podataka, ali iza kojega je ostalo mnogo nenadma\u0161nih komedija. Paljetak historiografski \u2018prazna mjesta\u2019 Dr\u017ei\u0107eva \u017eivotopisa popunjava vlastitom \u017eivom imaginacijom konstruiraju\u0107i pri\u010du koja je u isto vrijeme poeti\u010dna i dramati\u010dna, bajkovita i realisti\u010dna, za djecu i za odrasle. Njezin lajtmotiv pomalo je fantasti\u010dan \u2013 utjelovljen u \u010detiri dobre vile (Kitici, Pavici, Perlici i Propumanici) koje su bile prisutne kod ro\u0111enja dje\u010daka Marina i u svim bitnim trenutcima njegova \u017eivota. Svoju razli\u010ditost te predodre\u0111enost za komiku i duhovitost mali Dr\u017ei\u0107 pokazuje ve\u0107 od prvoga \u010dasa jer \u201ekada se rodio, nije zaplakao kao druga djeca, nego se po\u010deo smijati\u201c. Dobra nastojanja talentiranog Marina i njegovih vila pomaga\u010dica kontinuirano kvari zla vila Tirana \u0161to rezultira brzim i stalnim izmjenama dobrih i lo\u0161ih ishoda, lijepih i ru\u017enih \u017eivotnih situacija. Tako zahvaljuju\u0107i naklonosti dobrih vila Marin u mladosti izbjegne o\u0161tru kaznu nakon postavljanja kazali\u0161ne predstave s nekoliko uglednih sijenskih mladi\u0107a, dobiva priliku putovati svijetom, pi\u0161e vrhunske drame kao \u0161to su Tirena<\/em>, Novela od Stanca<\/em>, Dundo Maroje<\/em> ili Skup<\/em>. S druge strane, zbog djelovanja zle vile Tirane datum Marinova ro\u0111enja ostao je do danas nepoznat, ba\u0161 kao \u0161to nismo dobili priliku upoznati njegovu komediju Pomet <\/em>te zavr\u0161etke nekih drugih komedija. Pri\u010du o Marinu Dr\u017ei\u0107u Paljetak je ispripovijedao slojevito, ali precizno i koncizno. Dr\u017eao se historiografskih \u010dinjenica gdje god su one bile poznate, a nadopunjavao ih elementima bajke tamo gdje nisu te vlastitim svjetonazorom okrenutom ideji optimizma, pomaganja i stvaranja. Mo\u017eda je upravo u tome \u2018moderna klasi\u010dnost\u2018 ove knjige, ono \u0161to joj omogu\u0107uje da istodobno bude i \u017eivotopis i bajka, mali roman u slikama i napeta drama, pri\u010da za djecu i pri\u010da za odrasle. Potonje potvr\u0111uje \u010dinjenica da je Paljetak pri\u010du o Dr\u017ei\u0107u oblikovao i kao verziju za odrasle \u2013 romanom Marin<\/em>, <\/em>roman o Dr\u017ei\u0107u<\/em> (2011) koji je uslijedio nakon slikovnice. U ovoj slikovnici Paljetak potvr\u0111uje sva najbolja mjesta svoje autorske poetike, sve \u0161to je godinama ovjeravao svojim mnogobrojnim djelima pa i vlastitim \u017eivotom \u2013 sklonost povijesnim temama, privr\u017eenost rodnom Dubrovniku, o\u010daranost fenomenom stvaranja i slobode duha, vje\u0161to vo\u0111enje fabule, preciznost i uvjerljivost dijaloga, duhovitost, humanisti\u010dki svjetonazor te neodustajanje od magije koju pru\u017ea fantasti\u010dan svijet bajke.<\/p>\n Naposljetku, valja spomenuti i dramske tekstove kojima je Paljetak, upoznav\u0161i kazali\u0161te \u2018iznutra\u2019 jo\u0161 u mladim danima, oduvijek bio sklon. Interes za svijet kazali\u0161ta potvrdio je i redateljstvom brojnih lutkarskih predstava, od kojih su mnoge i nagra\u0111ivane, ba\u0161 kao i pisanjem drama za odrasle. Na planu dje\u010dje knji\u017eevnosti taj je dio njegova opusa prije svega sintetiziran u knjizi Duhovi sa Strahurna <\/em>(1995). Rije\u010d je zbirci triju igrokaza: Bajka o kraljevim tre\u0161njama, Bajka o \u010darobnom glazbalu <\/em>i Duhovi sa Strahurna. <\/em>Sve tri drame prezentiraju autorski dijalog s bajkom, duh vedrine i oponiranje konvencijama \u2013 \u0161to su i ina\u010de najva\u017enije karakteristike poetike ovoga autora. U prvoj drami uz tipi\u010dne bajkovne likove kao \u0161to su Kralj, Kraljica, Luda i Dvorska kuharica, javljaju se i Paljetkovi omiljeni likovi Ma\u010dka i Mi\u0161 te likovi glumaca (Glumac, Glumica I i Glumica II) kao nositelji zanimljive metatekstualne razine dramskoga teksta. I drugi igrokaz, kroz pri\u010du o kraljevoj k\u0107eri Suzici koju je zahvatila bolest tuge i depresije, prije svega korespondira sa strukturom, likovima, fabularnim obrascima i funkcijom klasi\u010dne bajke. Naravno, Paljetak i ovdje dekonstruira uobi\u010dajen bajkovni model neobi\u010dnim i netipi\u010dnim likovima (glazbenici Bumburubum, Tuturutu i Kontrabas, Majstor Lukas) te prevrednovanjima pa i parodijskim razotkrivanjima klasi\u010dnog bajkovnog rekvizitarija (\u201eKad poljubi\u0161 \u017eapca, ako ne pojavi princ se \u017eivi, ne krivi ga \u0161to je tako, svoj poljubac radije krivi\u201c). Uza sve to, me\u0111utim, ne napu\u0161ta svjetonazor vjere u pobjedu dobrih i plemenitih postupanja te divljenja raznolikostima i izazovima \u017eivota (\u201e\u017divot je tako prepun ponuda! \u017divot je tako velik!\u201c). Sli\u010dan ton optimizma i \u017eelje za otkrivanjima novoga zadr\u017ean je i u tre\u0107em igrokazu, s time da on primarno korespondira sa \u017eanrovskim modelom znanstvene fantastike. Radnja je tu, naime, smje\u0161tena u svemir, na planete Strahurn i Zemlju, \u010diji stanovnici duhovi nisu vi\u0161e zadovoljni svojim \u017eivotnim okru\u017ejem te kre\u0107u u otkrivanje novih prostora. Igrokaz je za\u010dinjen humorom, elementima fine parodije, u prvom redu konvencija tragedije i horora (\u201eVrijeme je, gospo\u0111o grofice, da po\u010dnete drhtati od straha. Ja sam duh va\u0161eg pokojnog o\u010duha Duhwilla od Strahlanda\u201c), intertekstualnim dijelovima koji referiraju na Shakespeareov Hamlet <\/em>te profinjenom kritikom suvremenog \u017eivota na Zemlji (\u201eLjudi se vi\u0161e ne boje nas, \u010dak se ni ma\u010dke nas ne boje, ali se zato mi bojimo ljudi\u201c).<\/p>\n O Luki Paljetku moglo bi se pisati jo\u0161 jako puno. Rije\u010d je o autoru koji zadivljuje bogatstvom i raznoliko\u0161\u0107u svoga opusa, \u010dovjeku iznimne obrazovanosti i jednom od najve\u0107ih aktivista u povijesti hrvatske kulture i znanosti. Iznimnost autorskog profila Luke Paljetka prepoznale su mnoge kulturne organizacije u Hrvatskoj i Europi dodijeliv\u0161i mu neka od najuglednijih priznanja. Nagrada Ivana Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107 (1973), Nagrada \u201eSlobodne Dalmacije\u201c za umjetnost (1980. i 1985), Goranova plaketa (1981), Nagrada Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca (1982), \u017dupan\u010di\u010deva listina (1982), Godi\u0161nja nagrada Vladimir Nazor (1985), Nagrada Tin Ujevi\u0107 (1990), Goranov vijenac (1995), Godi\u0161nja nagrada HAZU-a (1996), Odli\u010dje reda Danice hrvatske s likom Marka Maruli\u0107a (1996), Nagrada grada Dubrovnika za \u017eivotno djelo (2005), Godi\u0161nja nagrada Vladimir Nazor (2005), Nagrada Ksaver \u0160andor Gjalski za najbolje prozno djelo (2005), Nagrada Kiklop za najbolje prozno djelo (2005), Bosanski ste\u0107ak (Sarajevo, 2005), Nagrada me\u0111unarodnog festivala za djecu Susreti pod starom maslinom<\/em> za cjelokupno umjetni\u010dko stvarala\u0161tvo za djecu (Bar, 2007), Povelja za \u017eivotno djelo, za doprinos hrvatskom lutkarstvu (2009), Nagrada Ranko Marinkovi\u0107 za najbolju kratku pri\u010du (2010) \u2013 samo su neke od njih. Godine 1998. nominiran je za Nagradu Hans Christian Andersen, a 2002. uvr\u0161ten na \u010casnu listu IBBY-a (Honour List) Me\u0111unarodnog vije\u0107a za dje\u010dju djecu. Veli\u010dina rada Luke Paljetka le\u017ei u \u010dinjenici da je kao rijetko koji stvaratelj na\u0161ega doba uspio prevladati i pomiriti ve\u0107inu dvojnosti suvremenog svijeta \u2013 svoju knji\u017eevnu i znanstvenu orijentaciju, pisanje za djecu i pisanje za odrasle, \u017eanrovske i rodovske knji\u017eevne konvencije, jezi\u010dne barijere me\u0111u nacionalnim knji\u017eevnostima (kao poliglot i ovjeren knji\u017eevni prevoditelj) te granice me\u0111u umjetnostima, osobito onu izme\u0111u knji\u017eevnog teksta i likovnog rada (kao slikar, ilustrator vlastitih knjiga ali i likovni analiti\u010dar). U takvoj otvorenosti uma i \u0161irini duha koji ne \u017eeli pristati na barijere i konvencije Paljetak je zapravo nalik najzna\u010dajnijim ljudima renesanse, primjerice, velikom Marinu Dr\u017ei\u0107u o kojemu je toliko pisao.<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" LUKO PALJETAK “Jedna je ma\u010dka mnogo jela i postala je stra\u0161no debela u\u017easno troma u\u017easno spora i da stvar bude mnogo gora, jednog je dana srela mi\u0161a.” Autorica teksta: Andrijana Kos-Lajtman Tekst je objavljen u \u010dasopisu Knji\u017eevnost i dijete, 2012. 1 (1-2) Bezvremenska sloboda stiha Luke Paljetka Luko Paljetak nije samo jedan od…<\/p>","protected":false},"author":2,"featured_media":2863,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[35,2,7],"tags":[],"class_list":["post-2860","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovna","category-novosti","category-recenzije-i-prikazi"],"post_mailing_queue_ids":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2860","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2860"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2860\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2871,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2860\/revisions\/2871"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2863"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2860"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2860"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2860"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Bezvremenska sloboda stiha Luke Paljetka<\/h1>\n