{"id":1326,"date":"2022-04-29T09:07:36","date_gmt":"2022-04-29T09:07:36","guid":{"rendered":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/?page_id=1326"},"modified":"2022-05-30T19:54:37","modified_gmt":"2022-05-30T19:54:37","slug":"jagoda-truhelka-2","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/znameniti-pisci\/jagoda-truhelka-2\/","title":{"rendered":"Jagoda Truhelka"},"content":{"rendered":"

Tekst priredila dr. sc. Ana Batini\u0107<\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\u017divotni je put Jagode Truhelke (Osijek, 5. velja\u010de 1864. \u2013 Zagreb, 17. prosinca 1957.), hrvatske knji\u017eevnice, u\u010diteljice i pedago\u0161ke djelatnice \u010de\u0161ko-njema\u010dkoga porijekla, bio dinami\u010dan i nerijetko trnovit. Njezino se, vlastitim rije\u010dima, \u201ctkivo \u017eivota […] nasukavalo na pet razli\u010ditih \u017eivotnih konaka i mjesta, u pet gradova, sve uzdu\u017e i poprijeko od sjevera do juga\u201d. Nakon ste\u010dene u\u010diteljske diplome u Zagrebu, \u017eivjela je i radila u jo\u0161 nekoliko gradova: Osijeku, Gospi\u0107u, Banjoj Luci i Sarajevu. Na svim tim mjestima Jagoda je Truhelka, kako navodi u svojoj autobiografiji Iz pro\u0161lih dana<\/em>, ostavljala dio \u017eivota, ali i odnosila pone\u0161to za sebe: \u017eivotno i profesionalno iskustvo te uspomene na krajeve i ljude. Zagreb je, me\u0111utim, bio grad koji je zaokru\u017eio profesionalnu i \u017eivotnu putanju ove neustra\u0161ive \u201cplemkinje duha\u201d. Nakon gubitka oca koji je nesretnim slu\u010dajem poginuo u Dravi, kao \u010detrnaestgodi\u0161nja djevoj\u010dica s majkom i bra\u0107om iz rodnoga je Osijeka u rujnu 1878. preselila u Mleta\u010dku ulicu na zagreba\u010dkom Gornjem gradu: \u201cU Zagrebu nastanili smo se u Mleta\u010dkoj ulici broj 10 u prizemlju. Grad nije bio stran ni nepoznat uhu i duhu na\u0161emu, premda ga o\u010dima donle jo\u0161 nismo bili vidjeli osim na jednoj sitnoj fotografiji koju je otac jednom bio donio s puta. Pri\u010dao nam je \u0161to\u0161ta o ovom najve\u0107em gradu Hrvatske, pa i moja u\u010diteljica, a sada eto i na\u0161a majka.\u201d<\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"
Mleta\u010dka 10 nekad<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Mleta\u010dka 10 sad<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Bio je to grad u kojemu \u201cpo\u010dinje nov odsjek\u201d njezina \u017eivota: \u201cZagreb, o kojem mi je ve\u0107 prije toliko pri\u010dala moja draga u\u010diteljica u vezi s velikim imenima na\u0161e knji\u017eevnosti kao \u0161to su to bili: Ljudevit Gaj, Ivan Ma\u017eurani\u0107, August \u0160enoa i dr. \u2013 postao mi je odmah, od prvog \u010dasa bliz i drag.\u201d Autori\u010dina autobiografija sa\u010duvala je pregr\u0161t \u017eivopisnih do\u017eivljaja koji su obilje\u017eili njezine mladena\u010dke godine u gradu u kojemu je polazila vi\u0161u djevoja\u010dku \u0161kolu, smje\u0161tenu u tada\u0161njoj Dugoj ulici nedaleko od Kamenitih vrata, stajala u po\u010dasnoj stra\u017ei pri prijenosu kostiju pjesnika Petra Preradovi\u0107a iz Be\u010da u mirogojske arkade 1879., u\u017eivala u \u0161etnjama Tu\u0161kancem i Maksimirom, odlazila na koncerte i u kazali\u0161te, sudjelovala u proslavi dvadesetgodi\u0161njice hrvatskog pjeva\u010dkog dru\u0161tva \u201cKolo\u201d. <\/p>\n\n\n\n

Obitelj je u Mleta\u010dkoj ulici stanovala sve do velikog potresa koji je pogodio Zagreb 1880. godine, kada su preselili u Donji grad. Dolazak u Zagreb, gospodarsko, politi\u010dko i kulturno sredi\u0161te Hrvatske, otvorilo je Jagodi Truhelki mogu\u0107nost stjecanja boljega obrazovanja i pru\u017eilo poticaj za intelektualni i duhovni razvoj. Nakon zavr\u0161ene vi\u0161e djevoja\u010dke \u0161kole, 1882. dobila je posao namjesne u\u010diteljice u Osijeku, tri godine poslije odlazi na u\u010diteljsko mjesto u Gospi\u0107u, odakle je nakon sedam godina, 1892., premje\u0161tena u Zagreb na novoosnovani \u017eenski licej. Nakon devet zagreba\u010dkih godina u\u010diteljski ju poziv vodi u Bosnu, prvo u Banju Luku a zatim i u Sarajevo. Dvadeset pet godina Jagoda Truhelka provela je izvan Zagreba, a da se nikada nije prekinula veza s njim, kao ni s prijateljicom, knji\u017eevnicom, povjesni\u010darkom knji\u017eevnosti i prevoditeljicom Camillom Lucernom (1868. \u2013 1963.): \u201cSvake \u0107e se godine najmanje jednom kona\u010diti to kra\u0107e to dulje na dragom Gri\u010du pod krovom blagorodnih du\u0161a, i najplemenitije, koju sam ikada srela u \u017eivotu i stekla za prijateljicu, neiscrpljive u darivanju iz prebogatog blaga svoga duha, srca i visokog uma\u201d. <\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"
Camilla Lucerna<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Gri\u010d 2 nekad<\/figcaption><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Truhelkin je profesionalni ali i privatni put neraskidivo povezan sa Zagrebom, gradom u kojemu je stekla obrazovanje, ostvarila dio nastavni\u010dke karijere, objavila ve\u0107inu knji\u017eevnih naslova te sklopila do\u017eivotna prijateljstva. Pisala je i za odraslu \u010ditateljsku publiku, no popularnost je stekla upravo djelima koja je namijenila djeci i mladima, ponajprije svojim najpriznatijim djelom, trilogijom Zlatni danci<\/em> (1918.), Bogorodi\u010dine tre\u0161nje<\/em> (1929.) i Crni i bieli dani<\/em> (1944.). Rije\u010d je o sentimentalnoj dje\u010djoj epopeji o osje\u010dkim danima djetinjstva, u kojoj je kritika uo\u010dila sposobnost izno\u0161enja karakteristi\u010dnih crta dje\u010djeg na\u010dina razmi\u0161ljanja i pro\u017eivljavanja stvarnosti. U romanima za djevojke Tugomila<\/em> (1894.) i Na\u0161a djeca<\/em> (1896.) Truhelka je zagovarala va\u017enost visoko\u0161kolskog obrazovanja za djevojke, \u017eensku emancipaciju, samodisciplinu i samoodgoj. Svojim knji\u017eevnim djelima ali i pedago\u0161kim \u010dlancima promicala je nove ideje o dru\u0161tvenom polo\u017eaju \u017eene. Me\u0111utim, od velike popularnosti i priznatog statusa klasika dje\u010dje knji\u017eevnosti u prvoj polovici 20. stolje\u0107a, Truhelka je nakon Drugoga svjetskog rata po\u010dela nestajati iz kolektivne kulturne memorije. Njezino je djelo pod utjecajem izvanknji\u017eevnih, ideolo\u0161kih razloga bilo pre\u0161u\u0107ivano te je, unato\u010d poku\u0161ajima rehabilitacije u novije doba, izgubilo svoj nekada\u0161njih kanonski status.<\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n

Umirovljena 1923. nakon \u010detrdeset godina rada, autorica se 1925. trajno nastanila u Zagrebu, ponovno na Gornjem gradu, na ve\u0107 spomenutom Gri\u010du 2, dijele\u0107i \u017eivotni prostor s Camillom Lucernom: \u201cZagreb, nekada grad moje mladosti i sada grad moje starosti, vratio mi je sve \u0161to sam mogla po\u017eeljeti, kao obilnu naknadu za posljednje te\u0161ke godine. Vratio mi i zdravlje, obnovio pomalo i radnu snagu, dao mi stare prijatelje, i od njih toliko dobra svake ruke, a prije svega najtoplije uto\u010di\u0161te i dom uz najblagorodniju du\u0161u na svijetu, koju mi je usud darovao iza moje majke, u \u010dasu kad sam bila ostala bez doma i krova nad glavom, a da se za sve to nikada ne\u0107u mo\u0107i na ovom svijetu odu\u017eiti i dostojno zahvaliti!\u201d Ku\u0107u na \u201cdrevnom poeti\u010dnom\u201d Gri\u010du obiteljska prijateljica, tako\u0111er licejka i profesorica Milica Bogdanovi\u0107 opisala je kao \u201c\u017eari\u0161te du\u0161evnosti i duhovnosti\u201d, prostor susreta mnogih generacija licejki u kojemu se osje\u0107a duhovni miomiris, kao mjesto \u201cdrago svima koji u nj zalaze i svima koji ga se izdaleka se\u0107aju\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Djeli\u0107 autenti\u010dnog ozra\u010dja s Gri\u010da otprilike godinu i pol prije Truhelkine smrti, u prolje\u0107e 1956., sa\u010duvan je i u zapisu mlade studentice knji\u017eevnosti Lele Kova\u010devi\u0107, nastalom nakon posjeta knji\u017eevnici. Prisje\u0107aju\u0107i se osobnog iskustva \u010ditanja Zlatnih danaka<\/em>, zapisala je: \u201cI ta \u017eena sada stoji preda mnom. Ona mi se polako, kao privi\u0111enje u bajkama primi\u010de, stru\u017eu\u0107i prigu\u0161eno vunenim papu\u010dama po podu, ne di\u017eu\u0107i ih uop\u0107e s parketa. Promatraju\u0107i fascinirano, i obuzima me neka budalasta, djetinja \u017eelja, da kleknem, i postaje mi jo\u0161 neugodnije zbog te misli. A ona mi se sve vi\u0161e i polaganije primi\u010de, i meni je silno neprijatno, \u0161to tako bez rije\u010di i kretnje zurim u nju. No ona uop\u0107e nije zbunjena, radoznala ili iznena\u0111ena. Samo vesela. Nasmjehne se i re\u010de izvanredno ugodnim i toplim glasom, koji umiruje: \u201eU\u0111ite samo!\u201c […] Onda sjedim dugo, tik do nje, na uskom i tijesnom otomanu, okru\u017eena starinskim poku\u0107tvom, i slu\u0161am je. A ona pripovijeda: \u201eNe, nikad nisam bila bolesna. Ni jednog dana nisam izostala iz \u0161kole. […]\u201d Promatram je. […] tu su o\u010di, neobi\u010dno plave i svje\u017ee, dobre i iskrene. O\u010di, kakvima se \u010dovjek lako i brzo povjerava i kakve jo\u0161 br\u017ee zavoli. Glas joj je mekan, tih, razgovijetan i pun. Slu\u0161am je, kako govori \u2013 ne, ne govori \u2013 samo glasno misli. Uop\u0107e, cijelo vrijeme ona se samo sje\u0107a \u017eivota, \u0161to je projurio pored nje, zaboraviv\u0161i je ovdje na Gri\u010du.\u201d Susret s knji\u017eevnicom te prisje\u0107anje na \u017eivopisne odlomke iz Zlatnih danaka<\/em>, pobu\u0111uju u djevojci \u201cpra\u0161ne, ve\u0107 gotovo izgubljene slike vlastitog djetinjstva\u201d, bliske osobe koje, uz nju i autoricu te knji\u017eevne likove kao da se materijaliziraju u starinskoj sobi na Gri\u010du, \u201c\u017emirkaju\u0107i pod jarkim svijetlom sje\u0107anja, koje ih budi iz mnogogodi\u0161njeg sna zaborava\u201d. Jo\u0161 jedan pogled na pretrpani pisa\u0107i stol, stisak tople ruke knji\u017eevnice i odlazak s Gri\u010da… Pomalo misti\u010dnog mjesta na kojemu je Jagoda Truhelka pro\u017eivjela vi\u0161e od trideset godina. Gri\u010d 2 (p)ostao je njezina posljednja zagreba\u010dka adresa, a Mirogoj njezino posljednje po\u010divali\u0161te. <\/p>\n\n\n\n

Izbor citata iz djela Zlatni danci<\/em>:<\/p>\n\n\n\n

U Labudovoj ulici ima jedna mala \u017euta ku\u0107ica, zgodna kao \u0161katuljica. Na njoj su dva prozorca, sjajna i bistra kao dva dje\u010dja oka. Ima i jedna vrata, no koliko su prozori veliki i blistavi, toliko su vrata mrka i ozbiljna. \u010cisto se smi\u0161lja\u0161, prije nego \u0161to \u0107e\u0161 u\u0107i. Pred ku\u0107om rastu bezbri\u017eno dva duda pa granama lijepo zaklanjaju ku\u0107i<\/em>cu.<\/p>\n\n\n\n

To dodu\u0161e nije ni bilo dvori\u0161te. To je zapravo bila samo \u0161aka dvori\u0161ta, maju\u0161an komadi\u0107ak dvori\u0161ta, sitna poljanica, dlanom bi je pokrio. Ali \u0161ta je bila puna svega, to je da se pripovijeda! Od rana prolje\u0107a do kasne jeseni raslo je tu cvije\u0107a \u0161to ga je bog samo dao! Kolo zametne sitna ljubi\u010dica, glavica modra, krivovrata, to prvo \u010dedo prolje\u0107a. Izviruje radoznalo izme\u0111u ubavoga zelenila i \u010dedno \u0161iri naokolo slatki miloduh. Za njom hvataju se redom modrooki zimzelen i \u017euti jaglac, pa gizdavi sumbul i ponositi tulipan, podigne se juna\u010dka perunika i kitnjasti \u0161eboj, da do\u010dekaju ostalu dru\u017ebu toploga ljeta. Za\u0161areni se ba\u0161\u010da od bijela i crvena ljiljana, od dragoljuba […] Ta je ba\u0161\u010dica kumina radost i briga, njeno staranje i najve\u0107i posao; ljeti se zalijeva, timari rukom i okom, zimi se najgorljivijom pomnjom nosi u ku\u0107u da se \u0161to vi\u0161e o\u010duva od propasti. Svaki joj je stru\u010dak drag i mio, kao da je \u017eivo \u010deljade, a kad samo i najmanji ugine, \u017eali za njim kao za milim mrtvacem.<\/em> <\/p>\n\n\n\n

Literatura:
Baki\u0107, Lea. 2020. O Jagodi Truhelki<\/em>. https:\/\/blog.hsmuzej.hr\/2020\/09\/22\/o-jagodi-truhelki\/ (pristupljeno 12. velja\u010de 2022.)
Barat, Tatjana. 2019. Pri\u010de o neustra\u0161ivim hrvatskim \u017eenama<\/em>. Zagreb: Iris Illyrica.
Batini\u0107, Ana, prir. 2004. Pisma Jagode Truhelke Zdenki Markovi\u0107<\/em>. Poseban otisak \u201cKronike Zavoda za povijest hrvatske knji\u017eevnosti, kazali\u0161ta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti\u201d, br. 13-14-15, str. 113\u2013198.
Batini\u0107, Ana. 2008. Plemkinje duha. Marija Jambri\u0161ak \u2013 Jagoda Truhelka \u2013 Zdenka Markovi\u0107<\/em>, \u201cNova Croatica. \u010casopis za hrvatsku knji\u017eevnost i kulturu\u201d, god. II, br. 2, str. 197\u2013215.
Bogdanovi\u0107, Milica. 1938. Ku\u0107a na Gri\u010du<\/em>, u: Camilla Lucerna 1868 \u2013 1938 [zbornik], ur. Elza Ku\u010dera; Julius Sch\u00fctz, Graz, str. 20\u201324.
Jindra, Ranka. 1982. Jagoda Truhelka. Pedago\u0161ki i dru\u0161tveni rad (1864 \u2013 1957)<\/em>, Zagreb: \u0160kolske novine.
Kova\u010devi\u0107, Lela. 1956. Susret sa zaboravljenima<\/em>, \u201cPolet. srednjo\u0161kolski list za knji\u017eevnost, nauku i umjetnost\u201d, god. III, br. 9, str. 550\u2013555.
Matutinovi\u0107, Ljerka. 1970. Jagoda Truhelka<\/em>, u: Izabrana djela<\/em>, Pet stolje\u0107a hrvatske knji\u017eevnosti, Matica hrvatska \u2013 Zora, Zagreb, str. 7\u201311.
Truhelka, Jagoda. 1997. Iz pro\u0161lih dana, u: Autobiografije hrvatskih pisaca<\/em>. Prir. Vinko Bre\u0161i\u0107, Zagreb: AGM.
Truhelka, Jagoda. s. a. Moje djetinjstvo<\/em> [strojopis]. Knji\u017eevna ostav\u0161tina Zdenke Markovi\u0107 (HR-AHAZU-KN-135), arhiv Odsjeka za povijest hrvatske knji\u017eevnosti, Zavod za povijest hrvatske knji\u017eevnosti, kazali\u0161ta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb<\/p>\n\n\n\n

Arhivski izvor:
Fond Zdenka Markovi\u0107 (signatura fonda HR-AHAZU-KN-135), arhiv Odsjeka za povijest hrvatske knji\u017eevnosti, Zavod za povijest hrvatske knji\u017eevnosti, kazali\u0161ta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tekst priredila dr. sc. Ana Batini\u0107 \u017divotni je put Jagode Truhelke (Osijek, 5. velja\u010de 1864. \u2013 Zagreb, 17. prosinca 1957.), hrvatske knji\u017eevnice, u\u010diteljice i pedago\u0161ke djelatnice \u010de\u0161ko-njema\u010dkoga porijekla, bio dinami\u010dan i nerijetko trnovit. Njezino...<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":55,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":0,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","footnotes":""},"class_list":["post-1326","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1326","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1326"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1326\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1415,"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1326\/revisions\/1415"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/55"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hidk.hr\/zphdk\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1326"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}