Okupljeni u dobro organiziranu zadrugu na čelu s domaćinom Ljubanom, učenici seoske škole su se osmoga veljače zajedno sa svojim učiteljem ukrcali u vlak i uputili na izlet u veliki grad. Jutro je bilo iznenađujuće toplo i to je pomalo zabrinjavalo učitelja, ali pokušao je odagnati loš predosjećaj. Međutim, crni oblak koji se nadvio nad gradom konačno je ispunio svoje prijetnje. Vremenske prilike su se tijekom dana značajno promijenile. Počeo je padati gust snijeg praćen snažnim i hladnim vjetrom, a s obzirom na visinu snježnih nanosa ne čudi da je vlak na putu kući zapeo u snijegu. Suočen s neočekivanim problemom, strojovođa je odlučio odvojiti lokomotivu od vlaka u nadi da će tako probiti snježni nasip. Nažalost, umjesto proboja, lokomotiva se zakopala još dublje u snijeg te se više nije mogla vratiti do vagona i pružiti im potrebno grijanje dok ne stigne pomoć.
„Vagoni i stroj obučeni su u snijeg. Ledene svijeće vise po rubovima kao čipke. Opet fićuk stroja. Vlak najvećom snagom jurnu i zabi se u snježni nanos. (…) Izađoše mali đačići iz vagona na južnu stranu. (…) Jedva je Ljuban s trojicom drugova stigao do stroja. Grdosija crna zagrezla sa sjeverne strane do polovine u snijeg. Isparuje na sve strane.“
Snježna mećava uslijed koje je strojovođa donio očito pogrešnu odluku o odvajanju lokomotive omogućila je malim zadrugarima ponešto veću i opasniju pustolovinu od one kakvu su očekivali. Budući da nisu imali grijanje, a temperatura je bila gotovo dvadeset stupnjeva ispod ništice, Ljuban je potaknuo zadrugare da priteknu u pomoć željezničarima u izvlačenju lokomotive iz snijega.
„Zadrhtala djeca, ali se i dogovorila kako će se često izmjenjivati. Oni koji ostanu u vagonu bit će lakše obučeni. Koji rade vani, obući će se u najtoplije što imaju u vagonu. Zato neka sa sebe skinu i predadu sve tople kapute, šalove, rukavice, vunene prsluke i drugo. To će trebati onima koji će poći van u snijeg.“
Djeca su satima neumorno rukama čistila snijeg i led oko kotača lokomotive. Iako su se neki jako pothladili i razboljeli, naposljetku su postigli cilj: lokomotiva se uspjela izvući iz nanosa, vratila se i grijala vagone parom dok ujutro nije stigla pomoć.
Zadrugari iz romana Vlak u snijegu (Djeca Velikog Sela, 1933) su pokazali iznimnu hrabrost, odlučnost i zajedništvo suočavajući se s teškoćama uzrokovanim vremenskim neprilikama. Njihova predanost u rješavanju problema, odnosno u pomaganju oko zaglavljene lokomotive pokazuje snagu zajednice i naglašava važnost suradnje u izazovnim situacijama.
[Slike preuzete s mrežne stranice Kulturnog centra “Mato Lovrak” u Velikom Grđevcu]